|
HOME GLAS AVATARA GLAS POKLONIKA SARVA DHARMA SIMBOLIZAM U HINDUIZMU VELIKE DUŠE NOVOSTI VETERANI VIDEO MP3 KNJIGE CD-i LINKOVI KONTAKT
|
|
Sai Baba i Kozmički Krist - Ron LaingAvatar i njegova misija - V.K.Narasimhan Intervju s Al Druckerom Ja sam beskrajan - Al Drucker O Sai Babi i Organizaciji - dr.Goldstein Isaac Tigrett |
Saijevi Biseri Mudrosti I, II i III Saijevi Biseri Mudrosti IV, V i VI Saijevi Biseri Mudrosti VII, VIII i IX Saijevi Biseri Mudrosti X, XI i XII Saijevi Biseri Mudrosti XIII, XIV i XV
|
|
|
|
|
Jedinstvenost čovjeka
Hislop: Mogu li postaviti jedno duhovno pitanje? Sai: Samo naprijed. Hislop: Ima li nešto jedinstveno u posjedovanju fizičkog tijela? Sai: Ljudski oblik jedinstven je utome što je u njemu Božja sila prisutna 80%. Kod životinja je to samo oko 15%. Čovjek se može uzdići do jedinstva s Bogom, dok se životinja nikad ne može osloboditi svoje prirode. Na primjer, mačku možete hraniti najfinijim stvarima, no ako spazi miša, čak i dok jede, ona će ostaviti hranu i pojuriti za mišem. Tigra možete trenirati, no ne možete ga zadovoljiti hranom od žitarica. Tigrov je nagon da ubije i pojede životinju. Hislop: Ali Svami, što je u tome tako neobično? Zašto bi itko želio imati fizičko tijelo? Sai: Hislop se, recimo, nalazi u Americi, Meksiku ili Puttaparthiju. Kako bi bez tijela znao gdje se nalazi? Kamen pada. Sila gravitacije je nevidljiva, no otkriva se padom kamena. Ljudsko je tijelo neophodno zato što je u stanju otkriti nevidljivog Boga. Sunce, Mjesec i zvijezde su u Svemiru i kreću se i okreću u skladu s redom i disciplinom. Kad bi samo i na trenutak ta disciplina zateturala, sve bi se srušilo. Što održava tu disciplinu? Nevidljiva Božja sila. Hislop: Ali što je jedinstveno i osobito u posjedovanju ljudskog tijela? Sai: Svami je upravo objasnio da tijelo služi otkrivanju Božanstvenosti koja boravi unutra. Hislop: Da, Svamiji. Ali ja mislim sa stanovišta pojedinca. Od kakve je vrijednosti za pojedinca – imati tijelo? On živi i umire. Zašto bi ga bilo briga? Znanost kaže da postoje mnogi planeti na kojima bi trebao postojati gotovo jednak život. Sai: U cijelom univerzumu ne postoji drugi planet s ljudskim životom ili sličnim oblikom života. Hislop: U tom slučaju, Svami, mora biti nešto jako posebno i jedinstveno u vezi sa životom u fizičkom tijelu? Sai: Život postoji širom univerzuma. Za Boga, univerzum je jedno. Ponovno rađanje ne može se odvijati u drugim područjima univerzuma. Ponovno rađanje uvijek se odvija na Zemlji. Hislop: Svami, što to znači za pojedinca? Sai: Život se na Zemlji izražava prema gore, kroz čovjeka do Boga. Uz pomoć ljudskog rođenja, sljedeći je korak potpuna spoznaja Boga. Ljudski je život svet i treba ga poštovati kao nešto najvrednije. Hislop: Što se pojedinca tiče, Svamiji, da li to Svami kaže da je ljudski život neka vrsta posebne prilike da se stekne oslobođenje od rađanja i umiranja? Sai: Upravo tako. To je to. Hislop: Svamiji! Dakle, to je to?! To je tajna?! To je jedinstveni značaj rađanja u ljudskom tijelu? Sai: Da, to je jedinstveni značaj. Hislop: Svami, postoje li druga područja u univerzumu u kojima je također moguće pobjeći od rađanja i umiranja? Sai: To je moguće samo na Zemlji. Ni na jednom drugom planetu ili području u neopisivo velikom univerzumu ne postoji ta mogućnost. Ona je jedinstvena i ograničena na ovu Zemlju. Hislop: Svami! Divno! Čudesno! Kako je Zemlja sveta! Kako je neizmjerno dragocjen ljudski život. Sai: Tako je. No ljudi nemaju za to poštovanja i razumijevanja. Oni to ne znaju. Hislop: Svami, može li se tu veliku tajnu života saopćiti poklonicima? U Sathya Sai centrima bi trebali znati da je i pet minuta izgubljenog vremena tragični gubitak, u odnosu na veličanstvenost ove ljudske prilike. Sai: Da, reci im. Pitanje koje si postavio od najveće je važnosti i odgovor se može ispričati. Hislop: Svami, odgovor je božanski! To je tako čudesno, da se ne da opisati riječima. Svami je rekao da nema ponovnog rađanja sa Zemlje u druga područja univerzuma. A što je s obratnim slučajem? Postoji li kretanje iz drugih područja univerzuma ka Zemlji? Sai: Sav život može težiti ljudskom rođenju. No samo kroz ljudsko rođenje moguće je spoznati Boga. Gubiti vrijeme je najveća glupost. Tu i sad je pojedinac. Tu i sad je prilika da ostvari apsolutni cilj života. Tko može biti siguran u uvjete i status svog idućeg rođenja? Ni trenutak ovog života ne smije biti izgubljen. Iz knjige Johna Hislopa “Razgovori s Bhagavanom Sri Sathya Sai Babom” (1968-1978) prv: hm Hislopove uspomene "Neke od uspomena na Svamija posebno su mi značajne i stalno ih prizivam u sjećanje. Jedna je vezana uz događaj od prije mnogo, mnogo godina, možda prije devetnaest godina, kad sam po drugi put došao u Prasanthi Nilayam. U to vrijeme u naselju uopće nije bilo novih zgrada. Samo nekoliko starih zgrada i mandir. Nama su dodijelili jednu od onih zgrada koje gledaju na Svamijeve prozore, na njegovu sobu na katu mandira. To je bilo prije nego što je mandir dograđen i proširen. U ašramu nije bilo više od četiri ili pet stranaca. Ja bih sjedio na verandi gledajući u njegove prozore, a Svami bi izišao na prozor i domahnuo mi "Hislope, dođi gore." Tada bih mogao otići uz stepenice i razgovarati s njim i postavljati mu sva pitanja koja sam želio. Jednom sam ga upitao, "Svami, ti moraš brinuti za cijeli univerzum. Ako ti u sebi sadržiš Božanstvo, onda si odgovoran za funkcioniranje svemira, za funkcioniranje ovog svijeta i za dobrobit svih ljudi na svijetu - čak i za one koji možda i ne znaju da postojiš. Sa svim tim teretom na plećima, Svami, kako imaš vremena sjediti ovdje i razgovarati s ovakvima poput mene?" Dobro pitanje, zar ne? A on je odgovorio, "Hislope, ti ne razumiješ." To je bilo očligledno. Rekao je: "To izgleda ovako. Kad uđeš u automobil, okreneš ključ za paljenje, motor se upali i automobil zatim radi automatski. Ne moraš obraćati pažnju na njega. Univerzum, stvoreni svijet i svemir, slični su tome. Svami okrene ključ, čitav mehanizam radi automatski i Svami na to uopće ne mora obraćati pažnju. Zato ima vremena sjediti ovdje i razgovarati s takvima poput tebe." Uvijek se prisjećam tog trenutka, jer tamo je sjedio On, Univerzalna Svijest, a ja sam postavljao pitanja i od Njega dobijao odgovore." * * * "...Kad sam već pomenuo staru kuću, da li itko od vas piše pisma Svamiju? Ako ste Svamiju slali pisma, može biti da u mislima sumnjate pročita li ih on sva ili ne. Ja vam mogu reći da, bez obzira kolika bila hrpa pisama, Svami ih procita sva, do zadnjeg. Jednom prilikom, pisama nije bilo tako mnogo. Svami bi provodio večernje sate čitajući ih. On ne spava, jer kako da apsolutna svijest postane nesvjesna? Odmara se u svojoj sobi, ali ne spava. Navuče samo zavjese da svjetlo ne bi privlačilo ljude. Kad bi ljudi znali da je budan, došli bi i sjedili pred Svamijevom kućom, i gledali u njegov prozor. Zato on navuče zavjese vrlo pažljivo, a zatim čita svu svoju poštu. Ujutro momci odnose ova pisma i sva ih spaljuju. Pisma ne pregleda nitko osim Svamija. Ona se ne čuvaju, uvijek se spaljuju. Ponekad bi bilo previše pisama, pa bi ih on ujutro donio dole. Jednog dana, sjedio sam na klupi kad je ušao Svami. Umjesto da sjedne na stolac, kao i inače dok čita pisma, sjeo je na pod. Dok čita Svoju poštu, Svami inače sjedi na stolcu. Kad završi s čitanjem, tlo bude prekriveno komadima poderanog papira. On podere kuvertu da bi izvukao pismo. Tom prilikom, pošto je Svami sjeo na pod, a ja sam sjedio na klupi, odmah sam i ja sjeo na pod. Svami je rekao, "Hislope, zašto si to učinio? Zašto sjediš na podu?" Odgovorio sam, "Svami, poklonik nikad ne treba sjediti na razini višoj od guruove." Svami je rekao, "Glupost, Hislope, sjedni na klupu." I zato sam ponovo sjeo na klupu. Počeo je otvarati pisma, pogledao me i rekao, "Hislope, znam što misliš. Ti misliš da ja u stvari ne čitam ova pisma." Svami “čita” pisma na neobičan način. Jedno pismo će otvoriti, dodirnuti ga, presaviti po sredini i odbaciti ga. Drugo će samo dotaknuti i neće ga ni otvoriti. Zatim će uzeti jedno koje će otvoriti i dvije do tri minute ga čitati s mnogo pažnje, sve do kraja. Zašto jedno ovako, a drugo onako, ne znam. Ali kako bilo da bilo, rekao je, „Znam, Hislope, ti misliš da ja ne čitam ova pisma.“ Rekao je „Pokazat ću ti. Dođi i sjedni pored mene.“ Poslušao sam ga. Uzeo je nekoliko pisama i rekao, „Ovo pismo dolazi s tog i tog mjesta i nosi taj i taj datum i počinje ovako…“ Ovo je rekao o pismu prije nego što ga je otvorio. Zatim je otvorio pismo, dao ga meni, ja sam pogledao i vidio da je ono što je rekao bilo točno. To je učinio pet-šest puta…“ (iz knjige „Seeking Divinity“) Što je studijski kružok Hislop: Što je studijski kružok? Sai: To nije samo čitanje knjiga. Kružok (circle), studijski kružok (study circle), znači odrediti predmet rasprave i potom neka svatko obrazloži što to za njega znači. Kao “okrugli stol”. Svatko izlaže svoje gledište i iz toga se izvlače konačni zaključci. Ako se samo čita, postoji sumnja. No ako svatko da svoje viđenje, sumnje će dobiti odgovor. Predmet je sagledan. Studijski kružok gleda u različite facete. To je kao dijamant sa svojim različitim facetama. No postoji jedna ravna faceta, ona na vrhu, i s nje se mogu sagledati sve ostale. Pronaći tu facetu na vrhu je zadatak studijskog kružoka. Možete se poslužiti Svamijevim govorima ili drugim svetim tekstovima. Odredite predmet rasprave. Neka svatko o njemu razmisli i diskutira o tome i tako stigne do završne točke na kojoj nestaje sumnja. Ako samo jedan čita, bit će i samo jedno mišljenje. Pošto se iznesu sva gledišta, svi nesporazumi, prisutni na studijskom kružoku steći će pouzdanje. O tome nema sumnje. Ako svatko samo čita, to može potrajati godinu-dvije, a tada se razvije alergija na čitanje. Centri moraju studijske kružoke održavati na takav način i nitko neće ni primijetiti kako vrijeme brzo prolazi. Svatko će željno slušati, a mnogi će izložiti i svoje gledište. Možete se koristiti Biblijom, Kur’anom, Gitom, Svamijevim knjigama… Ono što se time želi postići je studijski kružok. Kruženje. Svatko mora dobiti priliku. Izvornik: “Razgovori s Bhagavanom Sri Sathya Sai Babom” Johna Hislopa
Pandorina kutija Pandorina kutija, kad se jednom otvori, donosi mnogo neočekivanih problema. Jedna obična i skoro univerzalna ljudska odlika mogla bi se usporediti s poklopcem Pandorine kutije. To je odlika o kojoj Baba neprekidno priča, jer u sebi krije veliku opasnost koja može prouzročiti uništavanje čovjekove šanse da ima smislen i slobodan život. Spomenuta ljudska osobina je dobro nam poznata i nadaleko rasprostranjena sklonost da korimo druge osobe. Drugi ljudi zaista često griješe, a naša potreba da izrazimo zgražanje nad njihovim greškama, ako ne djelom, onda riječima, skoro je neodoljiva. Zamjeranje drugima samo je po sebi dovoljno štetno. Ono truje odnose, umanjuje samopouzdanje žrtava i izaziva mnoge okolnosti koje zasigurno neće doprinijeti našoj vlastitoj sreći. Ali ovo su najbeznačajnija zla koja izlaze kad se otvori Pandorina kutija. Baba ističe da kad se prepustimo sklonostima pronalaženja, razgovaranja i raspravljanja o greškama drugih ljudi, mi prizivamo na sebe dvije ozbiljne nesreće: 1. gruba struja pronalaženja grešaka razara finu struju samoispitivanja i 2. čovjekova pažnja usmjerena je na van, prema greškama drugih ljudi, i s takvom sklonošću uma čovjek nije u stanju spoznati svoju Božanskost. Praksa pronalaženja grešaka kod drugih, bez obzira što na kratko doživljavamo izazov i zadovoljstvo da sebe smatramo kreposnima (boljima), visoka je cijena za gubitak iskrenog, posvećenog i trajnog samoispitivanja. Baba nam kaže da je krajnje ozbiljan udarac Oslobođenju (samospoznaji, Bogospoznaji) ako zamijenimo praksu samoispitivanja sumnjivim zadovoljstvom pronalaženja tuđih grešaka. Učimo kroz vlastito promatranje svojih vlastitih grešaka i pustimo druge da isto tako uče kroz njihove vlastite greške. Opstanak nas samih, kao duhovnih tražitelja, zahtijeva da pronađemo način življenja u društvu koje nije zasnovano na praksi pronalaženja tuđih grešaka. Jer tada se uništava važan životni nagon i tvrdnja o vlastitom istinskom identitetu čovjeka kao Božanstva. Zato nas Baba upućuje da nam je svijest tamo gdje su nam misli. Stoga mislite na način koji kaže – nikad ne vjerujmo u to da smo ljudska bića koja se moraju uzdići do Boga, jer smo u stvari Bog koji privremeno glumi ljudska bića i na kraju ćemo se ponovo stopiti s izvorom, svojom Stvarnošću. Ponašajte se poput Božanstva, na plemenit, a ne bijedan, nizak način. On nas upozorava da se, slijedeći naviku da zamjeramo drugima, ne ponašamo u skladu sa svojim Božanskim nasljeđem. Tako prigovaranje drugima ima strahoviti učinak onemogućavanja svijesti da se zadrži na razini Božanstvenosti. Iz tog nas razloga Baba uči da držimo Pandorinu kutiju zatvorenom u odnosu na ovu izuzetno štetnu aktivnost. Baba svojim poklonicima kaže “Ono što želim da odlučite od danas glasi: ne pronalazite greške u drugima. Ne ogovarajte nikoga. Ne budite zavidni ili pakosni. Neka vaš govor i temperament budu uvijek ugodni. Ispunite svoj razgovor odanošću i poniznošću” Stvaranje istinskog mira je, prema Vedama, odlika Mog Trojstva. Moje trojstvo znači prijateljstvo, suosjećanje, dobrotu. “Moje Trojstvo” može također značiti i to da će Moje misli, riječi i dijela biti u skladu s vašim mislima, riječima i djelima. To jest mi ćemo govoriti, misliti i djelovati zajedno, bez nesloge ili razdora, u atmosferi ljubavi i razumijevanja. To je ono što se traži danas u svijetu, Moje Trojstvo Satya Sai Baba Iz knjige dr Hislopa “Moj Baba i ja” Želje i sreća Na cesti za Anantapur naišli smo na slijepu prosjakinju. Baba joj je dao novac, a ona je odgovorila sa "Sai Ram, Svami". Prošle su dvije godine od kad je bio u Anantapuru, no iako Baba nije čak ni progovorio, ona ga je prepoznala. Hislop: Čini se da je žena sretna. Sai: Ona je rođena slijepa, ali je uvijek sretna. Ona nema nikakvih briga. Hislop: Kako je to moguće? Pogledaj njen život. To mora da je bijedan život. Sai: Zašto? Ona nema nikakvih želja i zadovoljna je. Ona ne poznaje život osobe koja ima vid. Ona ne misli da se drugi od nje razlikuju. Njena porodica je zabrinuta za njeno stanje, ali ona nema briga. Hislop: Kako to da nije poželjela život drugačiji od onog prosjačkog? Sai: Želje se javljaju iz sklonosti uma jer uspoređuje. U glavnom su oči, vid, te koje daju umu mogućnosti za prosudbu. Ona je slijepa, njen um se ne bavi prosudbama, zato se želje ne javljaju. Hislop: Ako nastavi biti sretna i zadovoljna, da li će završiti sa životom i smrti i osloboditi se u trenutku kad umre? Sai: Ne. To zahtijeva duhovnost. Hislop: Veoma je važno ono što je Svami rekao, da je tlo na kom niču želje um koji pravi usporedbe.
Životna razdoblja avatara Hislop: Svami, ljudi misle da će poslije Svog 60. rođendana, Bhagavan Baba prestati kontaktirati sa svijetom i da njegovi poklonici više neće moći doći do njega. Sai: Ne, uopće nije tako. Sai se ne odvaja od svijeta, niti će se odvojiti od svojih poklonika. Tok života Avatara uvijek se odvija u istim etapama. On je isti za svakog Avatara u svim vremenima. Prvih 16 godina karakteriziraju stalne lile, božanske igre. Zatim do 45. godine života lile i učenja. Od 45. do 60. godine naglasak je skoro u potpunosti na učenjima. U 60. dolazi do velike promjene. Hislop: Kakve, Svami? (Sai je naveo neke stvari koja ne bih smio ponavljati, a zatim…) Sai: Nakon 60. godine, Sai će direktno dati dodatnu snagu umovima onih ljudi koji aktivno rade za njega. Sada počinje vrijeme promjena. To je isto kao kad naiđe jak vjetar i otpuše praznu ljusku, a ostavi zrnje. U tim vremenima, mnogi će poklonici napustiti Saija, a ostat će samo oni poklonici čija je vjera čvrsta i stabilna. Zar nisi i sam uočio neke promjene? Ranije je Sai dolazio u tvoju sobu razgovarati s tobom. Sad ti dolaziš svaki dan na verandu, a Sai se čak ni ne zaustavi da porazgovara s tobom. Ovakve promjene se događaju u različitim stadijima Avatara. Hislop: Svami je rekao da će čitav svijet saznati za njegovo prisustvo. Sada relativno malo ljudi zna za Saija, budući da ga sada zastupaju samo lokalni pojedinci, a oni ne privlače pažnju ljudi od ugleda i značaja širom svijeta. Sai: Sai ne gleda na položaj i svjetski značaj. On gleda na srce. Hislop: Da, Svami, ali vođe su ti koji nastoje skrenuti pažnju i interes čitavog naroda. Sai: Sai ne forsira takve stvari. On će još mnogo godina provesti u tijelu. Ono na što ti misliš, pojaviti će se prirodno. Poklonici svjetskog ugleda, koji su sposobni govoriti o Saiju, bit će spremni onda kad za njih dođe pravo vrijeme. Greške u Buddhinom učenju Hislop: Koje su bile greške, ako ih je bilo, u Buddhinom učenju? Sai: U njegovom učenju nije bilo grešaka. Jedina greška, koju je napravio, bila je ta što je dopustio ženama da mu se približe u sanghi. Upravo je žena bila ta koja mu je donijela meso, otrovano meso koje ga je ubilo. Hislop: Bio je to njegov običaj da prima u svoju prosjačku zdjelicu sve što mu se da, čak i meso. Sai: To je bila druga greška. Ovdje je on propustio da svoja učenja primijeni u praksi - njegovo učenje je bilo ahimsa - potpuno nenasilje prema svim stvorenjima. Hislop: Buddha je smatrao da je nibbana (nirvana) krajnji cilj. Da li se to razlikuje od izbavljenja o kojem govori Svami? Sai: To je isto. Nirvana, Izbavljenje, Spoznaja, to su samo različite riječi.
Svami i Hislop o Organizaciji (Dr. Hislop odgovara na pitanja američkih poklonika) Pitanje: Svami kaže da svatko mora odigrati jedinstvenu i dragocjenu ulogu. Kako znate koju ulogu vi trebate odigrati? Hislop: Ja sam postavio američku Sai organizaciju. Svami mi je rekao da to učinim, stoga sam to i učinio. Kako je vrijeme prolazilo, neke promjene koje sam želio uvesti u Organizaciju zadavale su mi mnogo briga. Primjerice, ljudi koji su posjetili Prasanthi Nilayam željeli su napraviti drugi Prasanthi Nilayam u svojim Centrima. Tako bi pjevali samo bhajane na indijskom jeziku. Novi ljudi koji bi dolazili u Centre došli bi samo jednom i nikad se više ne bi vratili. Zato smo istraživali zašto je stotinu ljudi došlo kao gosti i nikad se više nisu vratili. Otkrili smo mnogo razloga za to, ali ovo su bila dva glavna razloga: "tražili su da sjedim na podu i slušam pjevanje 45 minuta, a nisam razumio ni jednu riječ od onoga što su pjevali", a drugi je razlog bio nedostatak ljubaznosti. Pokušavao sam uvesti takvo pjevanje koje bi sadržavalo pola pjesama na engleskom jeziku jer mi živimo u Americi, u zemlji u kojoj se govori engleskim jezikom. Zašto, zaboga, pola pjesama ne bi bilo na engleskom jeziku? No, Centri to nisu prihvaćali. Jednom sam razgovarao sa Svamijem i rekao Mu: "Svami, u Americi nema više od 1000 – 1500 članova koji su stvarno potpisali da žele biti Sai poklonici i slijediti Saijeve upute. S druge pak strane, u Americi ima barem 100.000 ljudi ili čak više koji čitaju ono što si ti napisao, čitaju tvoje govore, uče o tebi, ali se ne pridružuju Centrima. Zašto jednostavno ne ukineš Centre, Svami? Zatvorimo Centre, oni uzrokuju previše problema i nisu važni." Svami je rekao: "Hislope, moji su Centri meni silno važni. Kad ne bi bilo mojih Centara, svijet bi danas bio u groznom stanju. Samo zbog toga što postoje moji Centri svijet nije u stanju velike nesreće." Dakle, to znači da je Sai organizacija Svamijev instrument koji djeluje na nama nerazumljiv način. Sav taj površinski nemir, svađe koje vodimo i stvari koje pokušavamo promijeniti ne utječu na bitni i temeljni instrument koji Svami koristi da pomogne svijetu i spasi ga od propasti. Mi samo slijedimo Svamijeve upute i tako postajemo bolji Svamijevi instrumenti. Mi slijedimo njegove načelne upute na putu odanosti Bogu i na putu mudrosti. To je sasvim jasno. Pitanje: Svami kaže: "Samo oni koje ja pozovem mogu mi služiti." Zašto je njih samo nekolicina, a nisu uključeni i ostali? Hislop: Pretpostavimo da cijeli svijet odjednom postigne oslobođenje. Tada bi Svamijeva igra završila, zar ne? To je razlog zašto tomu nije tako. Rekao mi je za one koje On sad pozove, da su to ljudi s prošlim hvalevrijednim postupcima u ponašanju i svi ste vi imali dugu inkarnacijsku povijest kao duhovni tražitelji. Nemojte misliti ni na što drugo. Vi niste stranci koji su se upravo našli u ovom igrokazu, to vam mogu sa sigurnošću reći. U prošlim inkarnacijama činili ste razna hvalevrijedna djela. Takva su djela poput štednog računa. Dobra karma položena je na taj račun. Stoga, kad vas Svami pozove, vi podižete ušteđevinu koju imate na karmičkom računu. On vas pozove, a zasluga koju ste stekli omogućuje vam da dođete k njemu. Međutim, kaže on, ako podižete sa štednog računa, morate nastaviti ulagati na njega, inače će vam se isprazniti. Neki ljudi možda imaju dovoljno ušteđevine na svojem računu da dođu i vide Svamija, tada se razočaraju i odlaze kući sljedećeg dana. Drugi imaju više na svome štednom računu. To je ono što Svami misli kad kaže da je nekoga pozvao k sebi.
STROGOST Hislop: Jedan voditelj (centra) kojeg znam ima dvostruku ličnost. U nekim je slučajevima izrazito draga i ljubazna osoba, dok u drugim – ako mu se neki poklonik ispriječi na putu, "otkine mu glavu" i ovaj nestane sa scene. Sai: Tako je to na svijetu. U ophođenju s ljudima koristimo ljubaznost. No kad pogriješe, moramo ih strogo ispraviti. Svami čini isto. Onima koji se ponašaju u skladu s njegovim zapovijedima i slušaju ga daje sve da zadovolji njihove želje i potrebe. No, ako i poslije dugog postupanja s ljubavlju i strpljenjem i dalje ne slušaju, Svami ih oštro kazni. Svami to čini iz ljubavi za tu osobu i jer zna da će se pokvariti, ako je ne kazni. Hislop: Ali ima u tome prilične razlike. Kad je u pitanju Svami – sam Bog svevišnji je taj koji kažnjava. Dok je u drugom slučaju čovjek, voditelj centra, taj koji kažnjava. Sai: Da, upravo tako. Sai nagrađuje i kažnjava bez osobnog interesa. Kad nagrađuju i kažnjavaju ljudi, tu postoji i osobni interes. Hislop: Da, postoji osobni interes. Taj čovjek, o kojem sam govorio, vrlo je velikodušno pomogao nekim ljudima u nevolji, ali uz jedan uvjet koji je na prvi pogled također bio velikodušan, no čiji je rezultat bio taj da su mu ti ljudi služenjem morali uzvratiti za velikodušnost. Sai: To je u redu. Čovjek pomogne ljudima i oni mu trebaju pokazati svoju zahvalnost. Jer, ako čovjek ne može pokazati zahvalnost prema drugom biću koje je na njegovoj razini, kako će tek pokazati zahvalnost prema Bogu?
RAZDOR AC: Što da radimo s poklonicima koji stalno unose razdor u centar? Sai: Van. Izbacite ih van. Hislop: Naša disciplina u američkim centrima vrlo je stroga. Sai: To je u redu. Je li se Saijev engleski popravio? Hislop: Da, Svami, jako se popravio. Sai: Sve je ljubav. Sve je ljubav. Rusi su racionalisti. Najvažnija je vjera. Riječi, riječi, riječi; razum nije dovoljan. Vjera je iz srca, jezik srca. Hislop: Ali vjera je dar od Boga. Čovjek je može imati samo ako Bog to hoće. Sai: Da, Bog blagoslivlja. Čistoća pomaže. Svami je mekan kao maslac, no i tvrd kao dijamant. Mekan kao maslac, tvrd kao dijamant. Neku malu slobodu dozvoljavam. Ne preveliku. Krajnji cilj mudrosti je sloboda. To je istinska sloboda. Važna je disciplina. Svami zahtijeva strogu disciplinu. Mnogi stranci su vani, u selu. Tamo muškarci mogu sjediti sa ženama. I mogu pušiti. Unutar ašrama Svami to ne dopušta.
Demonske horde Baba je objavio da je ovaj put avatar prihvatio ulogu Učitelja Istine (satya bodhaka). Iako je avatarova uloga u liku Rame prvenstveno bila da svijet oslobodi demonskih hordi, Baba je u svojoj “Priči o Rami” (Rāmakathārasavāhinī) obznanio da je Rāma okupljenim građanima redovito držao predavanja o moralu i duhovnosti. U priči o Krišni, prema Bhagavata Purani, On se samo dva put pojavljuje u ulozi učitelja – jednom s Arjunom koji Mu je postavljao pitanja i potom s Uddhavom. No Babu su pozdravljali kao gurua još dok se gegao i tepao. On je objavio da je sad došao u ljudskom liku da bi spasio horde demona (koji su Ramu molili za spasenje), a koji su se sada utjelovili i napučili zemlju. Modus operandi za njihovo izbavljenje od prokletstva je, kao što je rekao, “daršan, sparšan i sambhāśan” – svijest o Njegovom prisustvu, prihvaćanje utjecaja Njegove božanstvenosti i upijanje i provođenje Njegovog učenja u praksi. Stoga je Baba uvijek u pokretu, u svim zemljama, među svim slojevima društva. On je došao zato što je svijetu danas potreban učitelj oboružan Božanskom ljubavlju i snagom, da ga spasi od strašnih nevolja izazvanih odsustvom ljubavi i ubilačkim silama. N. Kasturi u knjizi “Loving God” Kalpataru U svakoj zemlji postoji legenda koja oslikava Kalpataru, drvo koje ispunjava želje. No ono raste na nebesima i svi oni koji trebaju njegovu pomoć moraju savladati mukotrpan i strmi put do njega.Baba je Kalpataru koji je došao na zemlju i više nam nisu potrebna tegobna putovanja. Krošnja drveta prekriva svako nebo i mi se nalazimo u njegovoj sjeni ma gdje se nalazili. Mi mu prilazimo da ispuni naše želje, ali rijetko shvaćamo što ono zaista čini za nas. Drvo nas, naime, privlači da se uz njega zauvijek privinemo. Za vrijeme jednog od svojih govora u Prasanthi Nilayamu, Baba je rekao: “Znam da je za mnoge zagonetan moj običaj da svakoga dana, i ujutro, i uvečer, slušam vaše molbe, duge liste vaših zahtjeva i želja. Zovem vas nasamo i provodim duge sate tješeći vas i udjeljujući vam zemaljske blagodati za koje tako usrdno molite. Govori se da ni jedan raniji avatãr nije tako postupao i da ovaj Avatãr uglavnom obiljem obasipa svjetovne ljude. No, iako mi ljudi dolaze sa priglupim željama, ja ih primam s dobrodošlicom, naklonošću i ljubavlju. Jedino ja znam za čime stvarno žeđaju i gdje je korijen njihovog nezadovoljstva. Draže mi je da dolaze k meni, nego da pužu pred nekim ljudima kojima je i samima potrebna pomoć. Tiho i postojano ja ih izvodim na put sādhane i duhovnog hodočašća. Zar bih mogao mirno promatrati kako lutaju i pate?” N. Kasturi u knjizi “Loving God”
|