Om…Om…Om…

Draga braćo i sestre, prijatelji moji, dopustite mi da vam kažem da smo završili razgovore iz godine 2002. te sada počinjemo one koji su se odvijali 2001 godine. Danas ćemo poslušati Bhagavānove razgovore s verande u Prasanthi Nilayamu iz mjeseca svibnja. Zahvaljujem vam na dubokom zanimanju koje ste pokazali za ono što je Svami rekao, cijenim vaše duhovno služenje koje ste učinili dijeleći to s ostalima.

Bhagavān je dao komentar koji je izuzetno važan za sve nas. Rekao je sljedeće: "Ako postupate prema mojim riječima, ako slijedite moje zapovijedi, bit ćete oslobođeni svih briga, svih problema."

Evo i druge Njegove izjave: "Bog je poput magneta. Svojom magnetskom privlačnošću On sve privlači k Sebi. Magnet je savršen i sve privlači."

Dopustite mi da razjasnim ove dvije Bhagavānove izjave. U epu Rāmāyana ima jedan veoma važan karakter, Hanumān. On je savjesno slijedio Rāmine zapovijedi i zato su ga svi obožavali i štovali.

Ako slijedite Božju zapovijed, to će vam omogućiti da vas i zajednica poštuje. Društvo će vas smatrati idealom i uzorom u koji se treba ugledati. Usput vam mogu također reći da su u Mahābhārati braća Pāndave slijedili Krišnu veoma dosljedno i zato su bili nagrađeni. Na kraju su pobijedili i do današnjeg dana svi ih hvale.

Ovdje želim podijeliti s vama jednu veoma jednostavnu anegdotu koju je Bhagavān spomenuo u Svom govoru. Čuli ste za Krišnu. Kao dijete imao je običaj krasti mlijeko od svojih susjeda. Oni koji su čitali Mahābhāratu razumjet će to. No, ne radi se tek o krađi. Ovaj čin ima duboko simbolično značenje. Priča se da je Krišna ulazio u susjedne kuće, popio mlijeko i pojeo maslac, a da ga nitko nije primijetio.

U ovom slučaju, maslac je ljudsko srce, mlijeko je odanost, a posuda ljudsko tijelo. Čin krađe znači da Bog potajno zarobljava čovjekovo srce, bez njegova znanja. To je unutarnje značenje svega toga.

Jednog dana Krišna je tako počeo piti mlijeko u nekoj od susjednih kuća. Kako ga je pio? Stao je stopalima na rub niže posude i počeo piti mlijeko iz one više. Nagnuo je onu gornju posudu prema dolje i pio držeći oba stopala na rubu posude u kojoj je bilo mlijeko.

Majka Yaśodā ga je pošla tražiti. I konačno ga je pronašla. Krišna je odmah poskočio i počeo trčati. Majka Yaśodā ga više nije mogla naći. Ali otkrila je otiske njegovih stopala koje je svuda ostavljao jer su bila natopljena mlijekom. I tako, na temelju otisaka tih njegovih stopala, majka Yaśodā ga je konačno otkrila.

Taj prizor iz Mahābhārate pokazuje da ćemo stići do Boga, ako slijedimo Njegove otiske. To je anegdota koju je spomenuo Bhagavān.

Evo još jedne zanimljivosti. Neki od nas možda osjećaju da ih Svami nije privukao dovoljno blizu k sebi. Možda tako osjećaju, ali to nije točno. Zašto? Bog je magnet, a mi smo komadići željeza. Sve je u redu s magnetom, ali komadići željeza su puni prašine i hrđe pa ne mogu privući magnet. Pogreška leži u željezu, a ne u magnetu. Stoga željezo mora biti čisto i bez hrđe da bi ga magnet mogao privući.

Dakle, Bog je magnet, a poklonik je željezo koje mora biti čisto od prašine vezanosti i hrđe egoizma. Ako toga dvoga nema, magnet će automatski privući željezo.

Promatrajući popodnevnu situaciju, zaključio sam da je raspoloženje Bhagavāna bilo dovoljno dobro pa sam se usudio postaviti ovo pitanje: "Bhagavān, zašto nailazimo da zapreke na duhovnom putu? Zašto se te zapreke ili problemi pojavljuju na putu našega duhovnog života? Zašto, Bhagavān?"

Svami je dao izravan odgovor: "Na duhovnom putu nema uopće nikakvih zapreka. Samo su vaša slabost i nedostatak vjere odgovorni za sve zapreke. Zapravo, duhovni put je ravan, bez zapreka."

Bhagavān je dakle rekao da postoje dva razloga za zapreke na duhovnom putu. Prvi je nedostatak vjere, a drugi su posljedice ili reakcije iz prijašnjeg života. To su faktori koji nam neće dopustiti da prolazimo duhovnim putom bez problema.

A zatim je Bhagavān rekao jednu veoma važnu stvar za sve nas. Mi samo mislimo da smo na duhovnom putu, ali iskreno govoreći - nismo! Zašto? Jer je naš cilj svjetovan – naš cilj je zemaljski i fizički.

Evo jednostavnog primjera! Ja želim proći na ispitima. Zato odlazim u hram, razbijam kokosov orah, prinosim žrtvu Bogu. Je li to odanost? Nije! Ja idem u hram samo zato da bih prošao na ispitu. Taj cilj je svjetovan. Svrha je svjetovni dobitak, ali to se ne može nazvati odanost u pravom smislu.

Zato je Baba dao ovu izjavu: "Sve što radite iz sebičnosti i sebičnih interesa, nije uopće duhovno. "

Duhovni put zahtijeva bezuvjetnu ljubav prema Bogu, bez ikakvih svjetovnih dobitaka ili ciljeva. U religijskoj mitologiji postoje dvije vrste bića. Jedni su anđeli – deve, čija je odanost potpuno duhovna i nesebična. Zato ih drugi štuju. Druga vrsta su demoni – rākšasi, koji su također obavljali pokoru i godinama slijedili svaki duhovni put, ali su prokleti jer su njihovi motivi bili svjetovni, rođeni iz sebičnosti. Oni su bili veoma egoistični i zato Baba kaže da naša odanost mora biti nesebična.

Svami je dodao još jednu izjavu koja sve nas prilično ohrabruje. "Imate li čvrstu vjeru te ako je još i dalje jačate pa ona postaje sve čvršćom, moći ćete nadvladati bilo kakve prepreke na svom putu."

To je istina. Ne mislim da živimo ovdje najudobnije. Ali možemo nadvladati sve naše probleme, suočiti se sa svim preprekama zbog naše čvrste vjere u Boga. Dakle, gdje postoji jaka vjera, nikad se ne treba bojati. Moći ćete se tada suočiti s bilo kojim problemom. To je rekao Bhagavān.

Zatim sam ja upitao: "Bhagavān, oprosti na ovom pitanju. Kako ću znati da sam postigao visoki stupanj u duhovnosti? Kako da znam da se penjem na sve više razine?"

Odmah je bio spreman ovakav odgovor: "Postoji sistem kasta, struktura društvenih klasa, oni koji imaju i oni koji nemaju, koji su bogati ili siromašni – sve su to svjetovne razine, društvene razine. Ali na duhovnom putu nema nikakvih razina, nema postignutih visina. Svi su jednaki jer je i Bog Jedan, bez drugoga. Zato ne može biti jedan viši od drugoga.

"Svami, ja znam da prelazim svoje granice, ali molim Te da mi oprostiš. Pojavila mi se jedna sumnja. Svi mi znamo da si Ti Bog. Ali zašto Te ne možemo slijediti? Zašto Te ne slijedimo kad znamo da si Bog!"

To su pitanja za koja je bila potrebna hrabrost. Ali i Njegova milost i milosrđe koji podnose takva pitanja. To je bilo doista riskantno pitanje.

Baba je dao ovakav odgovor: "Slušaj ovo! Kod kuće majka kuha i priprema sva jela, sve slatke obroke i druge slasne stvari, ali sin želi jesti u restoranu, on ne želi jesti ništa što skuha njegova majka, već želi ono što se može dobiti u restoranu. To je takva sudbina. Slično tome, premda je Bog ovdje sa svom svojom ljubavlju, vi to ne razumijete, ne razumijete."

Dodao je još nešto.

"Majka ne daje slatkiše jednom sinu, ali će ih dati onom drugom. Sin koji nije dobio slatkiše, ne treba se zato osjećati loše. Majka mu nije dala slatkiše jer on pati od dijabetesa i ne smije jesti slatke stvari. Zato ih nije niti dobio. Slično tomu, Bog ispunjava želje nekih ljudi, ali ne postupa tako s drugima. Zašto? Jer samo On zna što je dobro za njih. On zna što je dobro za svakoga."

Zatim je rekao: "Neki me ljudi ne mogu slijediti jer njihove želje nisu ispunjene."

Iznenada su mladići svi zajedno počeli glasno moliti Bhagavāna: "Svami, dođi k nama, Svami, dođi k nama u studentski dom!" Svi su vikali u jedan glas.

"Dobro, doći ću, čekajte me!"

A tada je rekao: "Mladići, želim da svi živite kao braća. Među vama treba vladati jedinstvo. Živite zajedno, učite zajedno, radite zajedno u bratstvu i ljubavi. To je veoma, veoma važno."

Zatim je nastavio: "Indija je postigla nezavisnost, ali čak ni do danas, nije postigla jedinstvo. Nema jedinstva koje je najvažnije."

Dao je ovaj primjer: "Konac se može prekinuti s dva prsta, ali to se ne može učiniti s tkaninom. Zašto? Sav konac je utkan u tkaninu. Zato je tkanina jaka i ne možete je poderati. Kad postoji odvojena nit, lako ju je prekinuti. Tako je i s vama, kad ste ujedinjeni, nitko vas ne može poraziti, nitko vas neće napasti. Jedinstvo je veoma važno."

U daljem izlaganju Bhagavān je upotrijebio tri riječi: ispunjenje – rakti, odanost Bogu – bhakti i oslobođenje – mukti. Dakle, kad postoji jedinstvo, bit će i ispunjenja. Jedinstvo je slično odanosti Bogu, a ona vodi do oslobođenja.

Nakon toga objašnjenja, Bhagavān je otišao k njima u studentski.dom Ondje je proveo neko vrijeme i Svojim boravkom ih veoma razveselio.

Sljedećeg dana On je govorio o potresu u državi Gujurat godine 2001. U potresu je stradao velik broj ljudi, mnogi su bili lišeni svojeg imetka.

Na pitanje zašto se događaju prirodne katastrofe, On ih je ovako objasnio: "Ako ste rob svojih osjetila, bit ćete rob cijelom svijetu. Pobijedite li svoja osjetila, svi će u svijetu biti vaši robovi. Zato, budite gospodari svojih osjetila i nikad ne dopustite da ona gospodare vama."

Dalje je nastavio ovako: "Danas ljudi imaju više želja, znači da grade kule u zraku. Ali nemaju nikakvih uzora. Takvo je današnje društvo."

Tada sam ja upitao: "Svami, koja je razlika između želja i uzora?"

(Ako ne iskoristimo priliku i pitamo Ga sada, nikad više nećemo imati takvu priliku. Ja duboko osjećam da ćemo izgubiti priliku zauvijek, ako je sada izgubimo. Zato treba iskoristiti svaku priliku.)

Dakle, pitanje je bilo ovo: "Koja je razlika između želje i uzora?" A Bhagavān je to ovako objasnio: "Želja je individualna, a uzor je temelj svega. Mi smo zaboravili ovaj naš temeljni uzor, ali stalno prianjamo uz individualne želje. Sve ćete pokvariti ako tako postupate."

Zatim je Bhagavān počeo objašnjavati potrebu za duhom požrtvovnosti. Rekao je: "Što god radite zbog svoga imena i slave, nije požrtvovnost."

I dalje je ovako objašnjavao: "Ako dajete mnogo drugima, dobit ćete još više od Boga. Naučite se davati, tako da vam i Bog može dati. Ali ako ne dajete ništa, ako samo gomilate stvari, ako ih skrivate i zadržavate za sebe, one neće postati veće. No ako ih počnete dijeliti i davati, sve će se umnožavati."

Nastavio je ovako: "Kad ste se već rodili kao ljudsko biće, živite tako da vas mogu zvati dobrim čovjekom. Živite za to, da budete dobri. Živite zato da stečete dobro ime u društvu."

Ali kakav je danas naš život? Mnogi ljudi pred vama kažu da ste dobri, ali čim okrenete leđa, nemaju više isti osjećaj. Ljudi bi morali i pred vama i iza vaših leđa govoriti isto, što znači da biste vi trebali biti savršeni u svakom pogledu.

"Svami, je li život baš tako neprirodan?"

"Da!"

"Dobro, mogu li ja biti uspješan ako živim na neprirodan način?"

"Ne! Jer tvoja izvještačena priroda ne može biti trajna. Prije ili kasnije, tvoje prirodne kvalitete izići će na vidjelo.

Kad se nađete u nekoj teškoj situaciji ili u lošem stanju, očitovat će se istina. Ona će izići na vidjelo kad je čovjek u muci, kad mu život visi na koncu. "

Ovdje je Bhagavān ispričao priču da objasni tu izjavu. Živio jednom neki veliki učenjak koji je izvrsno znao govoriti o Nārāyani i Śivi. Ali slušajući ga, niste mogli pogoditi je li on Nārāyanin ili Śivin poklonik. Ako netko govori jednako izvrsno o Kristu i Rāmi, kako ćete pogoditi je li on kršćanin ili hindus? To je nemoguće. Tako je i taj učenjak govorio jednako nadahnuto i o Nārāyani i o Śivi. Ljudi nisu mogli zaključiti čiji je poklonik.

Ali ovdje se našla jedna veoma pametna gospođa. Ona je donijela željeznu šipku, stavila je u vatru, zagrijala je pa ga udarila tako gorućom šipkom po leđima. On je povikao: "Jao, Nārāyana, Nārāyana!" Sada su svi saznali da je on poklonik Nārāyane. Vidite li? Istina iziđe na vidjelo kad vam je život u opasnosti, ili kad imate nekih poteškoća.

Tada se Svami počeo raspitivati o studentima. Pozvao je upravitelja da dođe bliže i postavio mu to pitanje.

"Svami, oni su dobro."

"Što je s hranom?"

"Veoma je dobra, Svami."

"Hmm, dobro. Ali nije važno kako jedu, već kako žive. Reci mi da su dobro, a ne da jedu dobro. Ne želim to čuti. Želim izvještaj o tome da im je dobro."

Vidite li? Korištene su dvije riječi: tintam što znači jesti i untam koja znači živjeti. Dakle, studenti trebaju živjeti dobro, a ne samo jesti dobro. To je izazvalo salve smijeha.

Svami je iznenada počeo govoriti talijanski, rekavši riječ amore ili nešto slično tome.

Rekao je: "Talijanski, talijanski!"

Pogledao sam Ga, a On je upitao znam li što znači riječ amore.

Ja nisam znao.

"Znači voljeti, sviđati se.'

"O, zar tako, Svami?"

Tada sam shvatio da ne postoji jezik koji je Njemu nepoznat. On zna sve jezike. Bili smo veoma iznenađeni.

Zatim se počeo šaliti s jednim studentom koji nije znao teluški jezik. Pozvao je toga mladića koji je bio iz Bihara i upitao ga što znači riječ kanthi.

To je teluška riječ, ali mladić nije znao teluški.

Netko je povikao: "Hej!"

Svami je rekao: "Reci, reci!"

Na koncu je mladić rekao da ta riječ znači svjetlost.

Točan odgovor!

Svami je upitao: "Znaš li riječ kantha ? Tko je kantha?"

Momak to nije znao, već je rekao: "Svami, onaj koji daje svjetlost je kantha."

Svi su se nasmijali jer riječ kantha znači žena .

Tako se Svami šali i uživa kad se svi smiju.

Upravitelj koledža je rekao: "Svami, Tvoja ljubav je bezgranična, duboka je poput oceana, tako je golema."

Znate li što je Svami odgovorio?

"Da, spreman sam dati tu bezgraničnu ljubav, ali nema nikoga tko bi je primio. Nema nikoga tko bi je primio iz mojih ruku. Što da radim? A spreman sam je dati!"

"Svami, molim Te, odgovori mi na jedno pitanje."

"O, hajde, hajde! Koje je to pitanje?"

"Svami, danas kad je Bog prisutan u liku Avatāra, Božjega utjelovljenja, zašto se ne možemo ostvariti i raditi na oslobođenju? Zašto? Zar oslobođenje ne postiže svatko? Zašto?"

Evo Babina odgovora: "Mnogi sudjeluju u trkama, ali samo jedan stigne prvi. Vi jeste moji suvremenici, ali samo jedan će steći oslobođenje, ne svi, kao i na utrkama. Tako piše u Bhagavadgīti."

Svami je to usporedio s utrkom: "Još davno, Bhagavadgītā je tvrdila da je samo nekoliko ljudi od mnogih milijuna i milijardi ljudi zainteresirano za Boga. Od tih nekoliko ljudi, samo se malobrojni doista zanimaju za oslobođenje. A od tih nekoliko ljudi koji se zanimaju za oslobođenje, samo će ih šačica to doista i postići."

Slično tomu, iako smo sretni što smo suvremenici Avatāra, trebamo također znati, zaslužujemo li oslobođenje ili ne. Dakle, navest ću vam jedan primjer Shirdi Saija. Evo što je on rekao!

"Drvo manga ima mnogo cvjetova. No svaki cvijet neće postati plod. Mnogi cvjetovi otpadaju s drva, zato samo neki postaju plodovi. Slično tomu, mnogi od vas dolaze ovamo, ali samo će neki postići oslobođenje."

To sam pitanje postavio Svamiju, a On je odgovorio: "Ne radi se o fizičkom srcu. Duhovno srce je važno. Razlika između duhovnog srca i uma jest ta, da je um kolebljiv dok je duhovno srce postojano. Fizičko srce nalazi se na lijevoj strani, a duhovno srce je prisutno u cijelom tijelu. "

Na to sam ja primijetio: "Svami, ne razumijem što misliš kad kažeš da je duhovno srce postojano i da se nalazi na desnoj, a ne na lijevoj strani. Ne razumijem to!"

A Svami je to ovako objasnio: "Ljudske vrijednosti poput istine, ljubavi, požrtvovnosti, tolerancije, izdržljivosti i strpljivosti – sve one se temelje na svjetovnom znanju. Sve one postoje u umu."

"Dobro, Svami! Ali ja se molim Bogu s umom. Što da radim?"

Mislim da me svi možete pratiti, zar ne? Bhagavān je rekao da je srce važno, ali mi se molimo Bogu koristeći um. Što da radimo?

Bhagavān je dao odgovor. Molim vas da to zapamtite jer je veoma važno za sve Saijeve poklonike kao i za poklonike koji pripadaju bilo kojoj drugoj religiji.

"Štogod radite umom, dat će vam samo trenutačno zadovoljstvo koje je rezultat svih nastojanja vašega uma. No, ako to činite otvorena srca, ako to činite svim srcem, uspjet ćete. Steći ćete trajno blaženstvo koje neće biti kratkotrajna sreća ni zadovoljstvo uma koje nije trajno."

Ali moj um još nije bio oslobođen sumnji, on nije mogao probaviti sve što je Bhagavān rekao.

Ja sam rekao: "Svami, molim te, dopusti mi da postavim još jedno pitanje. Mi često kažemo da netko ima dobar, odnosno loš um. Koja je razlika između takva dva uma?"

Bhagavān je dao prekrasan odgovor.

"Um je poput vode – nepokretan je. Na površini ima velikih i malih valova. To su naši osjećaji. Osjećaji odlučuju radi li se o dobrom ili lošem umu. Ako su osjećaji loši, i um je loš. Ako su osjećaji dobri, takav je i um."

Ja sam pomislio da sam bar malo inteligentan. Mislio sam da znam nešto filozofije pa sam je želio pokazati.

"Svami, imam jedno pitanje."

"Da? O čemu se radi?"

"Gdje je um u duboku snu?"

"Um se nalazi u stanju mirovanja, on je potpuno stišan, u ravnovjesju je. U duboku snu um je pasivan i tih. Ali nije odsutan, nikuda nije pobjegao. Samo je pasivan i tih, u jednom neutralnom stanju. "

Još nisam čuo takvo objašnjenje To je veoma lijepo!

"Dobro, Svami, sad shvaćam da moj um – bilo da je izvještačen ili prirodan, dobar ili loš, ili je pasivan u duboku snu odnosno aktivan u budnom stanju - ipak pravi majmuna od mene. Još bih nešto pitao. Moj um trči posvuda i kolebljiv je. Što da radim?"

"Neka tvoj um trči, ali nemoj ti trčati za njim."

"O, da! Ali kako? Kako da ti postignem?"

"Dijete će se igrati posvuda, ali konačno se vraća svojoj majci. Iako se igra ovdje i ondje, uvijek joj se vraća. I um je poput djeteta. Neka se um – dijete – igra gdje god želi. Vratit će ti se! Ali ako ti trčiš za njim, onda si posve izgubljen."

To je prekrasan primjer koji je Bhagavān naveo.

Bhagavān je nastavio: "Um nije nezavisan."

"O, da, nisam to znao. Mislio sam da me um kontrolira."

"Ne, um nije nezavisan. Ti si gospodar svoga uma, nije on tvoj gospodar. Um je samo instrument, ali ti si gospodar. O tebi ovisi hoćeš li ga kontrolirati."

Zatim je nastavio: "Umom se postiže oslobođenje, ali on vodi i u ropstvo."

"Svami, zar me um može voditi i jednim i drugim putom?"

"Da."

"Kako?"

"Okreneš li ključ na lijevo, brava je zatvorena. Okreneš li ga na desno, ona je otvorena. Isti ključ daje različite rezultate, ovisno o smjeru kojim se okreće. Tako je i s umom – ako se okrene prema svijetu, to znači ropstvo. Ako se okrene prema Bogu, to jest ako se um okrene prema Bogu, brava je otvorena. To je oslobođenje. Radi se o istom ključu, sva je razlika samo u okretanju. Tako je i s umom."

"Svami, kakav prekrasan primjer si dao! Sada razumijem. Ti kažeš da ne smijem slijediti um, već da on mora slijediti mene. Tko sam onda ja?"

Tada je Baba rekao: "Iznad uma postoji intelekt – buddhi. Intelekt je onaj dio čovjeka koji donosi odluke. Intelekt rasuđuje i odlučuje. On stoga ima moć razlučivanja. Dakle, što trebaš učiniti sada? Neka intelekt odluči. O onom što intelekt odluči, um može razmišljati. Štogod um smisli, osjetila će ostvariti."

Je li to jasno? Majka treba razumjeti sve što otac kaže. Ono što majka naredi, djeca moraju slijediti. Otac je intelekt, majka predstavlja um, a djeca su osjetila. Ja govorim o idealnoj obitelji, a ne o modernoj obitelji. Žao mi je jer danas će se majka zahvaliti ocu, ali otac to nikad neće uzvratiti majci. A djeca nisu ovdje jer su zaposlena negdje vani. No ja govorim o tradicionalnoj, dobroj obitelji gdje djeca slušaju majku, gdje majka sluša ono što otac kaže. To je doista idealna obitelj.

Slično tomu, i intelekt mora donositi odluke jer on ima moć razlučivanja. Tada um treba preuzeti odluke intelekta, on mora razmisliti i narediti osjetilima da djeluju.

Tako je to Bhagavān objasnio.

"Dobro, Svami! Katkad sam zbunjen, ne znam što da radim, a što ne.

Većinu vremena sam dobro, ali ponekad se pitam: 'Hmm, hoću li učiniti ovo ili ono? Što da radim?' Potpuno sam zbunjen. Što da radim tada?"

Bhagavān je odmah odgovorio: "Ova zbunjenost nastaje zato jer dolazi do sukoba kad um ne djeluje u skladu s intelektom. Ako um slijedi intelekt, nema sukoba, već vlada potpuni sklad. Sve što intelekt kaže je konačno. Štogod intelekt odluči, u našem je interesu. Ali um to neće uvijek slijediti jer on ima vlastitih kolebljivosti, vlastitih mušica i fantazija. Dakle, kad se um i intelekt ne slažu, nastaje sukob i zbrka. "

Dok je govorio, Svami se okrenuo i primijetio kako se približava neki čovjek snažna izgleda. Čak da nas četvorica stanemo jedan uz drugoga, mislim da ne bismo dostigli njegov obujam. A on je došao na verandu i sjeo.

Svami ga je pogledao i rekao: "Hmm. Vidite li to? Pogledajte kakav je taj čovjek! Trbuh mu sliči velikom upitniku. O, vidite li! Ne smijete biti predebeli, ne smijete biti gojazni, ne smijete imati suvišnih kilograma. Jer pretjerana težina dovodi do srčanih tegoba. Srce je opterećeno. Zato, kontrolirajte svoje tijelo."

A zatim je dodao: "Kad hodate, ne smijete se zadihati. (Anil Kumar pokazuje kako čovjek ostaje bez daha) Ako se zadišete dok hodate, to znači da su počeli problemi sa srcem."

Zato je Svami upozorio: "Budite oprezni s vašim navikama dok jedete. Žurba, briga i začini! To treba kontrolirati. Žurba – neprestano nam se nekud žuri. Briga – stalno smo zabrinuti zbog nečega. Začini – masna jela što ih jedemo u kantini. Sve je to odgovorno za tegobe sa srcem."

"Svami, molim Te da mi oprostiš. Molim Te, imaj milosrđa sa mnom. Postavio bih jedno pitanje."

"Hmm, kakvo je to pitanje?"

"Rekao si da se ne smijem brinuti. No, kako da se ne brinem? Kako? Svi smo mi porodični ljudi, imamo djecu i ženu. Za mene, žena je izvor svih briga. A ja sam izvor njezinih briga. Djeca su izvor briga i njoj i meni. Mi smo oboje izbor briga našoj djeci. I tako svatko ima problema s onim drugim, najbližim. Kako da se onda oslobodimo briga?

Mi oženjeni ljudi zavidimo onima koji su se odrekli svijeta – samnyāsinima. Mislimo da je njima veoma dobro, da žive bezbrižno. Zaviđamo im. No prekasno je da ih imitiramo. Kao obiteljski čovjek, kako da postanem bezbrižan?"

Na to je Baba odgovorio: "Zabrinutost nije rješenje tvojih problema. Ne! Kad bi brige rješavale tvoje probleme, hajde – brini se, brini se, brini se! No brige nisu rješenje."

"O, Svami, što da onda učinim?"

"Uvijek zapamti – ono što se mora dogoditi, dogodit će se! Ono što nije suđeno, neće se dogoditi. Stvari se događaju same od sebe. Ne brini se zbog toga, samo to pusti."

"O, zar tako?"

Zašutio sam. Da sam nastavio razgovor, rekao bih: 'Svami, možda ću se brinuti kasnije.' Ali ako On kaže da se ne brinem, zašto da me onda zabrinjava to pitanje kako da se ne brinem.

"Svami, istinu govoreći, je li moguće da se čovjek ne brine? Je li to uopće moguće?"

"Da, svakako je moguće."

"Kako, Svami?"

"Pogledaj mene! Ja imam tako mnogo planova, tako mnogo odgovornosti. Ali nikad se ne brinem. "

"Svami, lako je tebi, Ti si Bog!"

"O, umukni već jednom!"

Tada nas je Svami napustio, ali se ipak vratio i rekao: "Danas sam dulje govorio. Vidiš. Svi oni ljudi koji sjede ondje nisu mogli čuti što govorim. Kakva šteta!"

Nisam znao što da odgovorim. Trebam li to potvrditi? Ali ako kažem "Da." On se možda neće sutra vratiti i razgovarati s nama. Ali nisam mogao reći da nije šteta što Ga drugi nisu čuli. Jer Njegova je izjava bila istinita – svi poklonici nisu Ga mogli čuti. Što sam trebao reći?

Odlučio sam reći ovo: "Svami, svi poklonici su sretni što imaju produženi daršan. Oni su veoma sretni. Možda Te ne čuju, ali Te dugo gledaju iz daljine."

"Hmm… onda dobro, dobro dobro!"

Sljedećeg dana poveo se razgovor o zadovoljstvu i patnji. Bhagavān nam je pričao o tome.

Ja sam rekao: "Ja želim biti uvijek zadovoljan. Ne želim nikakvu patnju. Što da radim?"

To je jednostavno pitanje. Želiš li bol? Želiš li ju doista? Ne, nitko ne želi bol. Ali svatko želi zadovoljstvo.

"Svami, što da radim?"

"Želiš nemoguće! Tvoja stopala i tvoja glava pripadaju istom tijelu. Ti ne možeš reći da želiš samo glavu, ali ne i stopala. Ne možeš reći da želiš stopala, ali ne i glavu. Oboje ti je potrebno. Glava predstavlja zadovoljstvo, a stopala bol. To dvoje ide zajedno. Nema boli bez zadovoljstva, niti zadovoljstva bez boli."

Svami je dalje dodao: "Zadovoljstvo je interval između dviju boli. To se ne može izbjeći."

"Svami, budući da Te vidim u fizičkom liku, ja ne očekujem nikakvu bol dok Te gledam. Očekujem samo zadovoljstvo jer Te vidim."

Baba se nasmije i reče: "Pitaš li Boga u hramu, zašto patiš? Pitaš li Krista u crkvi zašto patiš ? Pitaš li ga to?

Ljudi odlaze u Rāmin ili Krišnin hram. Ali pitaju li ih ondje zašto trpe? Zašto ne osjećaju samo zadovoljstvo? Ne! Ali jer danas vide Boga u ljudskom liku koji s njima razgovara, oni postavljaju takva pitanja. Dok gledaju Boga kao kip ili sliku, nikad ne postavljaju takva pitanja.

Shvati zato jednu stvar – štogod ti se dogodi u životu, za tvoje je dobro. Tada neće biti ni zadovoljstva ni boli. Čak će se i bol pretvoriti u zadovoljstvo. Ako shvatiš da je za tvoje dobro, sve što ti se dogodi, pokušat ćeš se pomiriti sa svakom situacijom."

Zatim je Svami upitao što se ujutro dogodilo na koledžu i kakav je bio program.

Ja sam odgovorio: "Svami, jedan mladić iz Amerike govorio je o vrijednostima i menadžmentu."

"Hmm…"

Svami je bio zadovoljan, a tada je upitao: "Što su vrijednosti?"

Mi smo slušali predavanje na tu temu jedan sat, ali nismo mogli odgovoriti Svamiju na njegovo pitanje što su vrijednosti.

Tada je Bhagavān rekao: "Dvije su vrste vrijednosti. Vrijednosti koje se mijenjaju povremeno, ovisno o prilikama, društvenom poretku i pravilima u društvu. To su individualne vrijednosti. Ali vrijednosti koje se ne mijenjaju, kao što su vrlina, mir, ljubav – to su osnovne vrijednosti. Dakle, postoje dvije vrste vrijednosti – one koje su individualne i one koje su osnovne.

Tada sam ja rekao: "Bhagavān, opet imam jedno pitanje. Znamo da hramovima upravljaju zaklade. Svaki hram ima svoju zakladu."

Zakladu nazivamo devasthana.

Svami se našalio s riječima. "Ovo nije zaklada, ovo je moje mjesto – ma sthāna. Moje mjesto nije zaklada."

Ovdje moramo imati na umu da riječ hram ne znači vlasništvo i okolnu zemlju. Ne, ne, ne, ne! Hram znači mjesto gdje se nalazi Bog. I zato, kad je Svami rekao da to nije samo hram, već "moje mjesto", naglasio je tu razliku. Molimo se u onom hramu gdje osjećamo Boga.

Bila je nedjelja. Svami obično popodne razgovara sa studentima. Ne znam zašto, ali ove posebne nedjelje On je želio razgovarati ujutro prije početka bhajana. Poslije intervjua izišao je iz Svoje sobe oko osam i petnaest. Bhajani počinju u devet sati pa je imao još četrdeset pet munuta vremena. Želio je razgovarati s nama u tom intervalu pa je to i učinio.

Postoji jedan veliki pjesnik imenom Pothana. Ta riječ ima tri sloga – po – tha – na. Taj je pjesnik napisao djelo Bhāgavatam. Svami je govorio o njemu. Pogledajte kako je Baba i sâm veliki pjesnik. On je pjesnikovo prezime objasnio ovako – po znači idi, thana znači sebstvo. I tako ime Pothana znači da zlo mora izići, kako bi sebstvo moglo ostati. Razumijete li to? Dakle, ako sve zlo izbacimo, ostaje samo sebstvo. To je značenje imena Pothana. Kako je to čudesna interpretacija imena!

Pothana koji je bio tako veliki pjesnik, živio je veoma bijedno. Život mu se sastojao od siromaštva i prosjačenja. Nikad nije imao dovoljno novaca. Ipak je bio velik poklonik Božji. Njegov šogor bio je također veliki pjesnik, ali i veoma bogat čovjek.

Tada sam ja rekao: "Svami, kakav je to paradoks? Jedan je bogat, a drugi siromašan! Oba su pjesnici. Što to znači?"

Baba je to ovako objasnio. "Onaj čovjek je bio bogat s materijalnog stanovišta, dok je onaj drugi bio bogat u odanosti Bogu. Bogati čovjek je bio bogat u svjetovnom pogledu, ali siromašan u odanosti. I tako su oba bila i bogata i siromašna."

"O, Svami, samo Ti to možeš reći. Mi to ne razumijemo." Zatim sam primijetio: "Svami, ljudi kažu da je Pothana bio jogin, čovjek duhovno ostvaren. Moje pitanje je sljedeće: može li ostvarena duša biti pjesnik?"

Nadam se da razumijete pitanje. Jer kad je čovjek ostvaren, nema više poistovjećivanja s tijelom. Kad smo ostvareni, jedno smo s Bogom. Kako se onda uopće javlja potreba stvaranja poezije?

Na to je Bhagavān odgovorio: "Ne, s takvim ostvarenjem čovjek može učiniti sve s potpunom sviješću. Budući da je Pothana bio ostvarena duša, njegova je poezija bila puna odanosti Bogu."

To je ono što se zove joga. Joga je savršenstvo, ona vas dovodi do savršenstva. Dakle, Pothana je bio jogin koji je postigao stanje savršenstva koje se odrazilo na polju književnosti. To je tvrdio Bhagavān. Čovjek može biti stručnjak u nekom području iako je jogin koji živi u stanju čiste Svijesti.

Želio sam još neke informacije. "Svami, ima li više takvih ljudi, ili je Pothana jedini primjer?"

Bhagavān je rekao da ima mnogo takvih ljudi. Tko su oni?

"Annamācārya, Tulsidās, Thyāgarāja – svi su ti ljudi bili jogini, ostvarene duše, ali i pjesnici. Pripadali su umjetnosti. Zašto ne?"

Zatim je jedan gospodin upitao: "Svami, kako mi doživljavamo blaženstvo?"

Bilo je to veoma dobro pitanje.

Svami je odgovorio: "Blaženstvo ne možete doživjeti osjetilima. Umom je nemoguće doživjeti blaženstvo. Blaženstvo nije doživljaj. Blaženstvo je onaj koji ga doživljava."

Molim vas, pripazite na ovo – blaženstvo je onaj koji ga doživljava, blaženstvo nije doživljaj!

"Svami, tko je onaj koji doživljava, a što je doživljaj?"

Evo Njegova odgovora: "Ti si sada u budnom stanju. No ti postojiš i u stanju spavanja kao i u dubokom snu. Ti postojiš. I to stvarno ti je blaženstvo. Ti ne postojiš samo u budnom stanju, ili u stanju spavanja ili dubokog sna."

Tada je dodao: "Onaj koji doživljava, onaj pravi ti u sva ta tri stanja svijesti, to pravo Ja, taj duh ātman jest blaženstvo, a ne iskustvo."

"Prekrasno, Svami! Prekrasno. Sada razumijem."

No u kojem je obliku to blaženstvo? Nekako sam želio precizirati problem i dobiti odgovor. Nisam želio samo reći:'Hvala!' i otići. Moram dobiti izravan odgovor jer je On bio tako ljubazan da odgovara na sva ta pitanja. Sve mi je bilo naklonjeno. Zašto to ne bismo iskoristili najbolje što možemo?

Zato sam upitao: "Svami, u kojem je obliku to blaženstvo?"

"U fizičkom obliku. U fizičkom tijelu blaženstvo je u suptilnom obliku."

"O, zar tako?"

"U suptilnom tijelu, blaženstvo je u fizičkom obliku."

Oho – ho! Još jedna konfuzija!

"U fizičkom tijelu blaženstvo je u suptilnom liku, a u suptilnom tijelu, blaženstvo ima fizički lik."

"Svami, ja to ne razumijem. Molim Te, oprosti mi. Ne shvaćam to."

Tada je to Svami objasnio ovako: "Pogledaj sjemenku manga. Kad je zasadiš, ona naraste u drvo manga. Nije li tako? Gdje je to drvo manga? U sjemenki! Dakle, sjemenka predstavlja suptilno tijelo, a drvo je grubo tijelo prisutno u suptilnom. Razumiješ li? To je drvo u sjemenki koja izraste u drvo. Je li ti jasno?"

"O, zar je to tako?"

"A veliko mango drvo imat će plod u kojem će biti sjemenke. Fizičko drvo ima suptilnu sjemenku. U suptilnoj sjemenki nalazi se fizičko drvo. Tako je i blaženstvo prisutno u suptilnom obliku u fizičkom tijelu, a u fizičkom obliku u suptilnom tijelu."

"Sada mi se čini da počinjem shvaćati, Svami. Sada to ulazi u moju glavu, razumijem!"

Tada sam iz zahvalnosti rekao:"Bhagavān, tko bi nam osim Tebe pričao te stvari?"

A Baba je odgovorio:"Tko želi sve te stvari? Svi žele neku naklonost za sebe. Svjetovni napredak, novac, društveni položaj i obitelj. Ja sam spreman govoriti o tim stvarima, ali tko ih želi slušati? Nitko! Nitko! Zato nemoj reći tko će govoriti o tim stvarima. Ja sam ovdje da ti ih kažem. Ali tko je spreman da me posluša? Svi imaju vlastite želje, vlastite probleme. Budući da nema nikoga tko želi slušati i tko može razumjeti te stvari, ja ne pričam o njima. Ali zapravo bih želio govoriti o tim temama."

Te godine, kad su završile svečanosti blagdana śivarātri, Svami je dao nekoliko izjava. To je veoma zanimljivo. Za vrijeme blagdana, Bhagavān je zamolio jednog mladića da govori prije Njega. Tijekom svoga govora mladić je rekao: "Svami, mi danas ne želimo vidjeti lingu jer se Ti veoma mučiš dok ona izlazi. Ne želimo gledati kako Ti tada trpiš. Svami, nemoj uzimati bol na Sebe! Mi to ne želimo."

Ali Svami je ipak materijalizirao lingu za sve nas. Sljedećeg dana pozvao je onog mladića i rekao mu: "Hej, dječače, dođi ovamo! Što si to jučer rekao?"

"Svami, samo sam rekao da ne želimo da trpiš niti se izvrgavaš bilo kakvoj boli. Mi to ne želimo. Nećemo nikakvu lingu jer ne želimo gledati kako trpiš."

No Baba je rekao: "Ne, ne, ne! Spreman sam trpjeti da bih vas usrećio, da bih vam pružio osjećaj zadovoljstva. Nije važno što se događa meni."

Tada me je pogledao i rekao: "Jučer je taj mladić molio da ne materijaliziram lingu jer oni me ne mogu gledati kako trpim. Reci mi sada je li taj mladić pobijedio ili izgubio, je li uspio ili nije. On nije želio da Svami materijalizira lingu, ali Svami je to ipak učinio. Dakle, je li mladić uspio ili nije?"

"Svami, ja mislim da je on uspio jer je iz srca izrazio svoj osjećaj za Tebe koji trpiš tako mnogo dok linga izlazi. No, Ti ga nisi poslušao i ipak si materijalizirao lingu. Dakle, on nije uspio. Uspio je i nije uspio!"

Dakle, mi povremeno također ponešto naučimo od božanskoga umijeća, provodeći sve vrijeme s Njim!

Tada je Baba odgovorio: "Ne, ne! On je pobijedio u oba slučaja." Zato jer Njegova riječ mora biti posljednja, On ne prihvaća ničiji odgovor. Njegova je zadnja.

"Ne, ne, ne ! Zašto kažeš da je on i pobijedio i izgubio? On je pobijedio u oba slučaja."

"Kako, Svami!"

"Evo kako! Moleći se iz srca, on je uspio. Veoma dobro! Ali da sam poslušao njegovu molbu i da nisam materijalizirao lingu, svi ti ljudi bi me prekoravali. Zato što je jedan mladić rekao da oni ne žele lingu, i kad je Svami ne bi materijalizirao, svi bi govorili loše o njemu i osuđivali bi ga. Sada ga ljudi ne osuđuju. Dakle, i tu je uspio. On je slobodan od javne osude. Na taj je način uspio. Ponudivši mi otvorena srca svoju molitvu, on je uspio, bio je uspješan na oba polja."

A tada je rekao: "Ja ne osjećam nikakvu bol. Sve je savršeno, nema boli. Što god učinim, ispravno je."

Ja sam rekao: "Svami, želio bih Ti zahvaliti za nešto."

"O čemu se radi?"

"Dok sjediš i materijaliziraš lingu, svi je ne mogu uvijek vidjeti. Molio sam se u sebi: 'Bhagavān, zašto ne postaviš nekoliko televizijskih monitora svuda naokolo, kako bi svi mogli vidjeti izranjanje Śiva – linge.' Tako sam se molio. No Ti si tako ljubazan. Bez postavljanja monitora, Ti si ustao kad je Śiva linga izronila iz Tvojih usta pa smo je svi mogli vidjeti. To je bilo veoma ljubazno od Tebe, Svami. Svi to inače ne bi mogli vidjeti zbog gomile ljudi. Ti si ustao iz milosrđa kako bismo svi bili veoma, veoma sretni."

Tada je Svami rekao: "Neće me zavesti tvoje pohvale. Ne, ne dodiruju me ni tvoje pohvale ni tvoji prijekori. Ja to radim iz vlastita zadovoljstva, zbog vlastita blaženstva. Što je blaženstvo? Blaženstvo svih mojih poklonika je ono što me usrećuje. I to je sve. Ne radim to da bi me ti hvalio."

Ja sam pitao: "Svami, za vrijeme svečanosti śivarātri ove godine, tijekom Tvoga govora, spomenuo si iluziju –māyā. Što bih trebao raditi da se oslobodim iluzije? Što da radim?"

A On je odgovorio: "Ne čini ništa. Ne moraš ništa raditi. Dovoljno je ako znaš da je to iluzija. Tada će ona nestati."

"Ona će tada nestati?"

"Da."

"Ja ne moram ništa učiniti?"

"Točno tako. Što sada kažeš na to?"

"Svami, molim Te, ne razumijem."

Zato je On naveo primjer. Evo toga jednostavnog primjera koji On uvijek navodi.

"Šećete noću. Za vrijeme šetnje, ugledate zmiju na cesti. I iznenada se uplašite. Upalite bateriju i otkrijete da to nije zmija nego uže – samo uže koje ste pogrešno smatrali zmijom. Sada kad znate da to nije zmija, više se ne bojite. Oslobođeni ste straha.

Kad spoznate da je to bila zabluda, ona će vas napustiti, kao što i strah nestaje, kad saznate istinu. Slično tome, kad spoznate da je svijet iluzija – māyā, ona će nestati. Iluzija nestaje već pojavom sâme svijesti o njoj."

Svami je opet naveo neke primjere. Katkad, kad čovjek navrši četrdeset ili pedeset godina, može se javiti mrena na očima. To je bolest koja smanjuje vidljivost oka jer se na njemu stvara jedna naslaga. Danas i mladi ljudi pate od toga. Taj sloj koji pokriva oko nastaje iznutra, a ne dolazi izvana. Nikakav sloj iz kuće moga susjeda ne može doći do moga oka. Samo iz moga oka stvara se sloj koji pokriva moju očnu jabučicu.

Slično se događa s vodom ribnjaka. Ona je pokrivena mahovinom. Voda stvara mahovinu, a ista ta mahovina pokriva vodu. Je li to razumljivo? Uzmimo primjer vatre. Iz vatre se diže pepeo koji istovremeno pokriva vatru. Sunce je uzrok oblaka, a oblak pokriva sunce. Tako je i s obmanom koja nastaje u čovjeku. Nitko je ne unosi u njega izvana. Ona se stvara u njemu. I zato je on sâm mora otkloniti. Njegova je dužnost da iziđe iz te obmane jer je ona nastala iz njega, a nije se pojavila izvana. Je li to jasno, molim?

To su primjeri koje je Bhagavān dao.

"Što da sada radim, Svami? Obmana je nestala iz mene, u redu. Ali što da sada učinim?"

Evo Njegova odgovora: "Vatra je prekrivena pepelom. Što da ti učiniš? (Anil Kumar je puhnuo nekoliko puta, kao da otpuhuje pepeo s vatre) Otpuhni je. Pepeo će nestati, a ti ćeš ugledati vatru. Voda je pokrivena mahovinom. Što ti trebaš učiniti? Makni mahovinu pa ćeš vidjeti vodu. Oblaci pokrivaju sunce. Što da ti učiniš? Čekaj! Vjetar će otjerati oblake. Tada će sunce sigurno zasjati, a ti ćeš ugledati sunčano svjetlo.

Otpuhnuti pepeo, odmaknuti mahovinu, vjetrom otjerati oblake – sve se to može usporediti sa Sviješću ili znanjem o sebstvu. Ako posjeduješ znanje o sebstvu, tada će se sâma od sebe javiti stvarnost odgovora na pitanje tko sam ja. Sloj iluzije – māyā - nestat će sâm od sebe."

Kakav prekrasan odgovor!

To je ono što se zove Svijest, znanje o sebstvu, ono što samo On može objasniti. Nitko drugi to ne može učiniti na tako jednostavan način.

Ali, budući da sam ja slab čovjek, još uvijek ima poneko pitanje u jednom kutku moje glave.

"Svami!"

"Da… što je?"

"Iluzije je nestalo…Postoji li opasnost da se ona vrati? Hoće li se ona vratiti? Ili je zauvijek nestala?

Baba se nasmijao i rekao: "Zapamti tri stvari. Prvo – ako se ona javi, nikad neće otići. Drugo – ako otiđe, nikad se više neće vratiti. Treće – ona niti dolazi niti odlazi."

Oho – ho! Tri stvari! Postavio sam jedno pitanje, a Svami je od njega napravio tri odgovora!

"Što to znači, Svami?"

"Prvo – ako dođe, nikad neće otići – to je spoznaja ili Svijest. Drugo - ako ode, nikad se neće vratiti – to je neznanje. Treće – ono što nikad ne dolazi niti odlazi, to je tvoje istinsko sebstvo, ātman, duh ili Svijest.

Hmm…u redu, želio sam razgovoru dati malo lakši ton.

"Svami, što je rahukala?"

Vjerojatno ste čuli kako neki poklonici kažu - od tri sata do četiri i trideset je rahukala. Ili – od pet do pola sedam je rahukala. Čak ni danas ja ništa od toga ne razumijem. I ne vjerujem u to, bit ću iskren. I zato, kad Svami govori o tome i kad poklonici pričaju o tome, iz pristojnosti i skromnosti, ja šutim. Jer ja nemam nikakva znanja o tom pojmu rahukala. Postavio sam to pitanje da razgovor učinim malo lakšim, jer ovo do sada je bilo prilično teško.

Zato sam pitao Svamija što je rahukala. (premda osobno ne vjerujem u to)

"Rahukala je nepovoljno vrijeme. Ono pokazuje planetarnu konjunkciju i poziciju planete Zemlje u odnosu na ekvator, dok se ona okreće oko Sunca. To je rahukala."

"O, Svami, kakve to veze ima sa mnom? Kad se planeta tako okreće, kad je položaj Sunca takav – kakve ja imam veze s tim?"

A On je odgovorio ovako :"Za vrijeme toga razdoblja u sunčevim zrakama javljaju se neki otrovni elementi. Zato čovjek mora biti oprezan. Sve što radiš u to vrijeme neće donijeti ploda, niti će biti uspješno. Stoga svi veoma paze na to vrijeme – na rahukalu."

Dobro, ali ja nisam dalje nastavio taj razgovor jer prije svega nisam zainteresiran za tu temu. A drugo, nisam dalje postavljao pitanja jer bih morao pokazati svoje neznanje. Nisam to želio staviti na kocku. Zato sam samo zašutio, sklopljenih ruku.

Jednoga dana došao je k Svamiju veoma velik političar koji je bio i ministar. On je rekao: "Svami, Ti si jedinstven! Upravljaj svim koledžima i sveučilištima u ovoj zemlji. Da, to je molba svih ministara. To je molitva svih nas. Ti upravljaj bolnicama, Ti vodi sveučilišta. To bi bilo odlično!"

Ali Baba je Baba! On je rekao: "Moje upravljanje nema nikakve veze s politikom. Vi ljudi dolazite i odlazite, mijenjate pripadnost strankama. Ali ja ne dolazim niti odlazim. Ja se ne mijenjam. Ja sam Jedan jedini, bez drugoga. Ja nastavljam djelovati, to je sve. Politiku držim uvijek podalje od sebe. Ne želim politiku nigdje u svojoj blizini. Vi političari ste neiskreni. Danas kažete da, sutra ne! Ja nisam takav. Štogod kažem, samo je jedno. Držim se toga, prianjam uz to i to ću izvršiti."

Budući da nismo smjeli završiti popodnevni razgovor u tom oštrom, ozbiljnom tonu, želio

sam da se lijepo rastanemo.

"Svami, linga koju si materijalizirao je zlatna linga. Je li doista zlatna? Mislim, ona linga koja je izišla iz Tvoga tijela, je li zlatna?"

"Da, naravno!"

"O, zar doista?"

Tada je Bhagavān objasnio: "Svi metali nalaze se u ljudskom tijelu, uključujući i zlato. I to zlato, zbog visoke temperature, dobiva poseban oblik. Za vrijeme toga procesa povećava se temperatura. Zlato poprima oblik samo zbog velike topline. Linga izlazi sa strahovitom snagom. Sigurno si primijetio da linga izlazi uz određeni šum i sa strahovitom snagom pada na tlo. Sigurno si to vidio. I zato jer se stvara toplina, zlato dobiva oblik linge i oslobađa se iznenadnim potiskom. To je hiranyagarbha linga ."

"O, Svami!"

"Zlato se nalazi i u tebi. Ali ja ga mogu izbaciti iz sebe, a ti to ne možeš učiniti."

Sljedećeg dana Bhagavān je počeo pričati o Svojim mladim danima. Govorio je o tome kako je posjećivao Madras i Delhi. Spominjao je imena svih ulica i poznatih mjesta u Madrasu.

Tada sam ja primijetio: "Svami, Ti znaš imena svih ulica i mjesta u Madrasu!"

"Hej, pa ja sam počeo posjećivati Madras još u dobi od jedanaest godina. Znam svaki kutak u tom gradu."

Tada je spomenuo imena velikog broja ministara, sve veoma poznatih ljudi koji su bili vođe stranaka, državni ministri, zatim umjetnici, maharadže, upravitelji raznih imanja i suci – svi koji su Ga posjećivali dok je bio u Madrasu. Svami je i dalje pričao o svim tim znamenitim ljudima.

Tada je rekao: "Znaš, ljude privlači neko mjesto, kao što pčele privlači cvijet na koji slijeću zbog meda. Svi su ljudi dolazili onamo."

Svami je tada dao važnu izjavu kojom završavam popodnevni razgovor. Molim vas, da je dobro poslušate!

"Mnogi ljudi posjetili su Puttaparthi i tražili od mene da se preselim u neki drugi grad jer je to malo seoce. Onih dana nije bilo ni cesta ni autobusa. Ljudi su morali putovati volovskom zapregom. Bilo je veoma teško stići ovamo."

Dakle, ljudi iz raznih gradova molili su Svamija: "Molimo Te, Svami, preseli se u Bangalore gdje postoje vlakovi, autobusi i aerodromi. Zašto se ne preseliš?" A Baba je odgovarao: "Ne, drvo mora rasti na istom mjestu gdje je sjeme posađeno. Ono mora rasti ondje gdje je izniklo, nigdje drugdje."

Takav je odgovor dao Svami.

Danas razumijemo značenje toga mjesta – sićušno seoce izraslo je u spomenik globalnog sela, privlačeći ljude iz svih zemalja, pružajući mir, utjehu i blaženstvo svima koji dolaze iz cijelog svijeta. Takav je božanski, majstorski plan Bhagavāna Sri Sathya Sai Babe.

Om…Om…Om…

Evo jedne mitološke priče. Ne znam koliko vas poznaje ep Rāmāyanu, priču o junaku Rāmi, božanskom sinu vladara Daśarathe, ne znam ni koliko znate priče iz Mahābhārate - toga epskog izvještaja o velikom ratu, o porijeklu toga rata, o njegovom tijeku i završetku. – o ratu između petero braće Pāndava i stotinu braće Kaurava. Ali budući da ste ovdje vjerojatno bili već mnogo puta i slušali Bhagavānove govore, glupo je od mene misliti kako o tome nemate pojma. Ja o tome mislim pozitivno. Vi dakle sigurno bar malo poznajete veliki ep Rāmāyana.

Nakon završenih popodnevnih razgovora, jednog je dana Bhagavān kao i obični sjeo u Svoj naslonjač. Tada je počeo govoriti pomalo razočarano:

"Danas su ideje izopačene, ljudsko ponašanje neispravno, nedostaje osjećaja. Vremena su se promijenila. Mentalitet i stavovi ljudi veoma su razočaravajući, potpuno su različiti od onih u prošlosti."

To je bio početni komentar Bhagavāna. Tada je počeo dokazivati Svoju tvrdnju, pozivajući se na mitologiju ove zemlje. Rekao je da su u drevna vremena ljudske vrijednosti igrale vodeću ulogu u društvu i ljudi su ih veoma cijenili. A danas one pomalo nestaju.

Spomenuo je tri žene kralja Daśarathe iz epa Rāmāyana. Po Babinu pričanju, te tri kraljeve žene bile su tako bliske međusobno kao da ih je rodila ista majka. Krasio ih je sestrinski osjećaj, nikad se nisu ni u čemu natjecale, već su živjele u zajedništvu i ljubavi. Zatim je Bhagavān spomenuo događaj vezan uz rođenje Rāme, Lakšmane, Bharate i Śatrughne, četvorice braće iz velikog epa Rāmāyana. Možete li me slijediti?

Kralj Daśratha morao se oženiti s tri žene. Zašto? Budući da nije imao djece u prvom braku, prva ga je supruga uporno molila da se ponovno oženi jer prijestolje mora imati nasljednika. Da bi udovoljio njezinim molbama, kralj se ponovno oženio. Ali ni tada nije bilo djece!

Zato su ga obje kraljice molile da se opet oženi. On je to i učinio. Zbog toga je imao tri žene. Prva se zvala Kausalya, druga je bila Sumitra, a treća Kaikeyī.

Kralj je bio duboko razočaran jer još uvijek nije imao nasljednika pa mu je njegov odgojitelj Vasištha savjetovao da priredi jedan sveti obred – yāga kako bi umilostivio bogove i bio blagoslovljen djecom.

Slijedeći savjete obiteljskog odgojitelja Vasišthe, Daśaratha je sa svoje tri kraljice priredio taj obred. Tako se priča u Rāmāyani. Iz žrtvene vatre pojavio se bog vatre sa zlatnom posudom punom pudinga i rekao: "Kralju, neka tvoje tri kraljice podijele taj puding na tri dijela i neka svaka večeras pojede svoj dio. Dobit će djecu."

To je bio blagoslov boga vatre, nakon čega je on nestao.

Kralj Daśaratha je zatražio tri zlatne posude i podijelio rižin puding na tri dijela. Tada je pozvao tri kraljice i dao svakoj njezin dio rekavši da svakako pojedu navečer taj puding uz molitve da dobiju djecu.

Tri su kraljice zatim oprale kosu. Ali dogodilo se ovo – druga kraljica, Sumitra, opravši kosu, popela se na terasu palače. Stavila je zlatnu posudu s pudingom na zidić i počela sušiti kosu. Odjednom joj kroz um preleti ova misao:

"Ako najstarija kraljica Kausalya dobije sina, on će postati kralj prema obećanju koji je Daśaratha dao na vjenčanju. Bilo kako, ja ću sigurno izgubiti. Budem li imala djece, ona će morati služiti ili sina prve žene ili sina treće žene. Moj sin nikad neće postati kralj."

Ta je misao bljesnula u njezinu umu. U to je doletio orao, oteo njezinu zlatnu posudu s rižinim pudingom i odletio.

Sumitra se prestrašila, sva je drhtala, počela je zamuckivati, strašno se bojala svoga supruga jer nije pojela puding kao što je on naredio.

Bojeći se kazne, obratila se nježno, glasom punim molbe, prvoj kraljici Kausalyi. Ispričala joj je sve što joj se dogodilo. I najmlađoj kraljici Kaiki ispričala je isto.

"Vi obje imate zlatnu posudu s rižinim pudingom. Ja sam izgubila svoju jer je na nju sletio orao i odnio je. Ne znam što će mi se dogoditi, ne znam kako će me kralj kazniti. Veoma se bojim. Sestre, morate mi pomoći!"

Naravno, obje kraljice su se rastužile zbog njezine priče i prva je rekla: "Ne brini se, dat ću ti pola moga pudinga. Donesi samo drugu zlatnu posudu."

I druga kraljica Kaika rekla je isto.

Tako je Sumitra dobila pola pudinga koji je pripadao prvoj kraljici, a pola pudinga treće kraljice. Sve tri su se te noći molile dok su jele puding, kako im je bilo naređeno.

I sve su dobile sinove milošću boga vatre, što je bio rezultat onoga svetog obreda. Prva kraljica Kausalya rodila je Rāmacandru. Najmlađa, Kaika, dala je život Bharati dok je druga kraljica, Sumitra, dobila blizance, Lakšmanu i Śatrughnu. Evo razloga za rođenje blizanaca – Sumitra je primila pola pudinga od Kausalye, a drugu polovicu od Kaike. Zato je rodila blizance.

Baba je to ovako objasnio: "To je bio božanski plan. Od dvojice sinova koje je imala Sumitra, Lakšmana je uvijek bio u društvu Rāme. Drugi blizanac, Śatrughna, više je volio društvo Bharate. Prva polovica posude podijeljena s Kausalyom rezultirala je rođenjem Lakšmane i zato je on uvijek želio biti u Rāminu društvu. Ona polovica zlatne posude koju je Sumitra dobila od Kaike bila je odgovorna za rođenje Śatrughne koji je sve svoje vrijeme provodio s Bharatom."

Sumitra je bila veoma sretna što su oba njezina sina služila svoju braću. Bhagavān je to ovako objasnio: "Može li se naći takva vrsta ljubav, bliskosti, suosjećanja i poštovanja među kraljicama? Sve tri su bile žene istoga kralja. Ali nikad se nisu svađale, već su živjele u savršenom skladu i zajedništvu."

Tada je Bhagavān spomenuo malu anegdotu iz Rāmāyane:

Bile su naručene četiri kolijevke i svako djetešce položili su u jednu od njih. Ali Lakšmana je i dalje cijele dane plakao. Majka Sumitra nije mogla ništa učiniti da zaustavi taj plač. Nitko u cijelom kraljevstvu nije znao riješiti taj problem. Dijete je neprestano plakalo.

Konačno se pojavio odgojitelj Vasištha i rekao Sumitri: "Lakšmana ne želi biti odvojen od Rāme. Uzmi dijete i stavi ga u Rāminu kolijevku." Tako su i učinili. Djetešce je odmah prestalo plakati.

Tako je bilo od sâmoga početka. Lakšmana je slijedio Rāmu kao sjena. I Śatrughna je tako išao za Bharatom. Uvijek su bili zajedno. Takvo je bilo njihovo bratstvo i zajedništvo.

Do sada ste već primijetili da je u mojoj prirodi postavljanje pitanja Bhagavānu kako bih dobio Njegove izvorne odgovore koje ne moramo provjeravati jer On je taj Rāma, koji je sada rođen kao Bhagavān Sri Sathya Sai Baba. On može objasniti te stvari mnogo bolje i vjerodostojnije od bilo koga drugoga, od bilo koje knjige.

Tada sam ja rekao: "Svami, u Rāmāyani se spominju i druga dva brata. Jedan je Vālī, a drugi Sugrīva. Njih nisu vezali bratski osjećaji. Premda su bili braća, uvijek su se sukobljavali dok si danas pričao kako su Rāma, Lakšmana, Bharata i Śatrughna živjeli u prijateljstvu, razumijevanju i zajedništvu. Rekao si također da je Kausalyu, Sumitru i Kaikeyi vezao samo odnos ljubavi. No između Vālīja i Sugrīve nije postojao takav odnos. Oni su se stalno sukobljavali. Kako to objašnjavaš, Svami?"

On je sa smiješkom odgovorio: "Oni se nisu sukobljavali, nije bilo neprijateljstva među njima. Bilo je samo nesporazuma."

"O, zar tako? Zašto je onda postojao taj nesporazum?"

Svami je to ovako objasnio: "Stariji brat Vālī imao je neprijatelja koji se zvao Dundubhi. On se uvijek s Vālījem svađao zbog žena. Jednom je došao k njemu i pozvao ga da se bori s njim ako ima hrabrosti.

Budući da je Vālī bio ratnik, on je počeo proganjati Dundubhia. Dundubhi je trčao naprijed, a Vālī za njim. U to je Vālī pozvao svoga mlađeg brata Sugrīvu i rekao mu: "Brate, ostavljam kraljevstvo. Idem se boriti sa svojim neprijateljem. Ti se brini za kraljevstvo dok se ja ne vratim."

Ali Sugrīva je pomislio da bi njegov stariji brat Vālī možda trebao njegovu pomoć. Zato, umjesto da ostane u kraljevstvu, i on je počeo trčati za Vālījem, proganjajući Dundubhia. I tako je Dundubhi trčao naprijed, za njim je trčao Vālī, a za Vālījem – Sugrīva. Napokon su stigli do jedne pećine u koju je utrčao Dundubhi da se sakrije, bojeći se da će ga Vālī ubiti.

Tada se Vālī okrenuo i ugledao svoga mlađeg brata Sugrīvu kako ga slijedi. Zato mu je rekao: 'Molim te, ne slijedi me! Ostani na ulazu u pećinu. Budeš li me slijedio u pećinu i budemo li oba ubijeni, tko će vladati kraljevstvom?'

S tako dobrim namjerama, on je zamolio svoga mlađeg brata da ostane na ulazu, a sâm je ušao u pećinu. Vālī je već danima i tjednima jurio za Dundubhijem. Napokon ga je u pećini sustigao i ubio ga. Budući da je Dundubhi bio snažan čovjek, njegova je krv počela curiti iz pećine.

Sugrīva, koji je bio na ulazu u pećinu, ugledao je kako teče krv. Pomislio je da je i njegov brat poginuo u borbi pa se on treba vratiti u kraljevstvo i vladati. U odsutnosti starijeg brata, mlađi je trebao služiti kao kralj. Zato je našao jednu veliku stijenu, nešto poput vrata, i njome je zatvorio pećinu. Tada se vratio u kraljevstvo i sjeo na prijestolje.

U međuvremenu se Vālī vratio do izlaza iz pećine te ugledao onu veliku stijenu koja je blokirala izlaz. Udario je u nju i ona je pala. Tada je potrčao do kraljevstva. Ondje je ugledao svoga mlađeg brata Sugrīvu na prijestolju okruženog kraljicama, kako se zabavlja.

Pomislio je da je Sugrīva zapravo želio da on pogine. Potpuno ga je krivo shvatio. Od bijesa i ljuteći se udario ga je u prsa. Sugrīva se srušio i zaplakao. Počeo ga je preklinjati: 'Brate, nije bila moja namjera da vladam kraljevstvom, molim te shvati me! Budući da je toliko krvi počelo curiti iz pećine, pomislio sam da si i ti poginuo. Zato sam se vratio da se pobrinem za kraljevstvo. Molim te, nemoj me krivo shvatiti!'

Ali njegov je brat odgovorio: 'Zašuti, znam tvoje namjere.' Tako je počelo njihovo neprijateljstvo i mržnja. Zapravo, Vālī i Sugrīva veoma su se voljeli kao braća, sve do ovog nesporazuma."

Mogu vam samo reći, braćo i sestre, Bhagavān Sri Sathya Sai Baba nikad neće ni jednu ulogu, ni jedan karakter obezvrijediti. On će svaki položaj, svaku ulogu kovati u zvijezde, spominjući uvijek neku poruku vezanu uz svaki lik.

Ja sam na to rekao: "To je lijepa priča. Svami! Nisam je prije čuo. Veoma sam Ti zahvalan, ali…"

"Što ali…?"

"Svami, čuo sam o dječaku Dhruvi koji se nije slagao sa svojim bratom, stalno se s njim prepirao. Ti kažeš da epovi govore o savršenom bratstvu, da je takav bratski odnos idealan. Kako onda objašnjavaš odnos između Dhruve i njegova brata?"

Tada je Baba započeo cijelu priču.

"Dhruva je bio sin kralja imenom Uttānapāda. Kralj je imao dvije žene – Suruci i Sunīti. Suruci je imala sina Uttama, a Sunītin sin se zvao Dhruva. Ali kralj Uttānapāda je veoma volio Suruci, ali ne i Sunīti."

Prijatelji moji, reći ću vam ovo - Suruci i Sunīti su dva simbolična imena koja imaju unutarnje značenje. Suruci znači – onaj koji je ugodan i veoma drag. Sunīti znači – onaj koji je moralan. Dakle, i imena prenose neku poruku. Svako ime nešto objašnjava.

"Dok je jednoga dana kralj Uttānapāda sjedio na prijestolju, došao je Uttama, sin njegove druge žene Suruci, i sjeo mu na krilo. To je opazio Dhruva, sin prve žene Sunīti.

I Dhruva je želio sjediti na krilu svoga oca te je potrčao prema njemu. No to se nije svidjelo njegovoj maćehi Suruci. Ona je odgurnula dječaka od oca te povikala: 'Nemaš nikakva razloga sjediti na očevu krilu. Odlazi!'

Dhruva se veoma ražalostio te se izjadao svojoj majci: 'Majko, nisam smio sjesti na očevo krilo kao moj brat. Što da radim?'

Majka je zaplakala i rekla: 'Tu se ništa ne može učiniti. Ne mogu ti pomoći, sine moj!'

Tada je Dhruva odlučio činiti pokoru kako bi umilostivio Boga i stekao pravo sjediti na očevu krilu. Na putu do šume, susreo je mudraca Nāradu koji ga je upitao kamo ide.

'O, mudrače, ponizno te pozdravljam. Idem u gustu šumu obavljati pokoru. Želim umilostiviti Boga kako bi mi ispunio želju da sjedim na očevu krilu.' Nārada se sažalio nad njim i rekao mu da ponavlja Božje ime kao mantru.

I tako se Dhruva uputio u gustu šumu ponavljajući mantru, to jest neprestano dozivajući Božje ime. Bog se objavio pred njim upitavši ga što želi.

Dhruva je odgovorio da želi oslobođenje.

Tada je Bog rekao: 'Ne, ne, ne! Ti si počeo obavljati pokoru s jedinim ciljem da stekneš pravo sjediti na očevu krilu. To je bila tvoja prva želja. A sada tražiš oslobođenje! Nemaš pravo, ne smiješ to tražiti. Osim toga, moraš još dugo živjeti prije oslobođenja. Još si uvijek mali dječak. Oženi se, vladaj kraljevstvom i kad napustiš ovo tijelo, bit ćeš oslobođen. Ostat ćeš stalno na nebu kao zvijezda."

I danas se ljudi obraćaju s molbama zvijezdi Dhruvi koja svijetli sjajnije od drugih zvijezda.

To je Bhagavān objašnjavao toga dana.

Ja sam tada rekao: "Svami, zadivljen sam kako Ti podižeš razinu svakoga karaktera. Samo Ti to možeš tako učiniti, nitko drugi. Ti ni jedan karakter ne smatraš lošim ili zlim, već ih oplemenjuješ. Doista sam zadivljen!" To sam rekao radosno.

A Baba je ovako odgovorio: "Anil Kumar, meni su svi dobri. Svi mi izgledaju dobri. S moje točke gledišta, nitko nije loš, svi su dobri. Tebi neki izgledaju loši jer nosiš obojene naočale. Ali za mene su svi dobri jer sam pun ljubavi. Kad si ispunjen ljubavlju, sve ti se čini dobrim i savršenim. Međutim, …" (ovo je Bhagavānova uvjetna rečenica)

"Međutim, ja često izgledam ozbiljan, izgledam uznemiren i ljutit. Nisi ti loš, ne! Ja te samo želim ispraviti da se kasnije ne pokvariš. Želio bih da budeš idealan. Da bih te ispravio, pretvaram se da se ljutim, ali u meni nema ljutnje." To je rekao Bhagavān.

A ja sam rekao ovo: "Svami, ti si tako ljubazan, govorio si mnogo o Rāmāyani kao o epu koji opisuje jedinstvo, usklađenost, ljubav i razumijevanje. Ali progoni me jedna sumnja. Drugi ep, Mahābhārata, nije takav. On ne govori o bratstvu, ni o idealima. A Ti si rekao da su svi drevni epovi puni ideala. Ja to ne razumijem, Svami. Molim Te da to objasniš."

Tada je Svami počeo objašnjavati: "Griješiš, bilo je stotinu braće Kaurava dok je Pāndava bilo samo pet. Zajedno ih je bilo stotinu pet. Ti kažeš da među njima nije bilo bratstva ni ljubavi, a nemaš pravo."

"Zašto?"

"Najstariji od petero braće Pāndava, Dharmarāja, pošao je tražiti pitku vodu na neko udaljeno mjesto. I ondje je ugledao jedan spremnik s vodom iz kojega je želio uzeti nešto pitke vode za svoju braću. Ali upravo kad je htio dodirnuti vodu, pojavio se anđeo – gandharva i rekao: 'Ne diraj tu vodu. Ne diraj tu vodu! Nemaš na to pravo.'

Dharmaja je odgovorio da njegova braća umiru od žeđi i zato moli da smije uzeti vodu. Tada je anđeo rekao: 'Odgovoriš li na moja pitanja, dopustit ću ti da uzmeš vodu, a ispunit ću ti i jednu želju.'

Dharmaja je na sva pitanja dobro odgovorio. To su bila veoma lijepa pitanja nazvana anđeoska pitanja – yakša prasna."

O njima ćemo posebno govoriti, o tim pitanjima punima duboke filozofije koja će sve vas sigurno neobično zanimati. Uzgred rečeno, ako se ne varam, pun sam hvale za sve vas, jer ne izgleda da ste me se zasitili. Ne čini se da sam vam dosadan. Moji govori ne izgledaju vam monotoni. Iskreno vam kažem da to odražava više vašu odanost prema Babi nego moju sposobnost govora! Ja to dobro znam. Doista cijenim vaše zanimanje za te teme. Neka vas Bog blagoslovi!

Taj anđeo – gandharva, bio je izuzetno zadovoljan s najstarijim bratom Pāndava pa ga je zapitao što želi.

A Dharmaja je odgovorio: "Želim da sva moja braća ožive!" Znate, svaki brat je išao do spremišta s vodom, pokušao je piti vodu, ali ni jedan nije znao odgovoriti na pitanja anđela i zato su svi bili prokleti pa su morali umrijeti.

Dakle, sva su braća ondje umrla, samo je Dharmaja ostao živ. A kad ga je anđeo pitao što želi, on je odgovorio da ima samo jednu želju – da sva njegova braća budu vraćena u život.

I tako je svih sto četvero braće oživjelo.

"No netko je upitao: 'Slušaj Dharmaja, ovih stotinu Kaurava su tvoji neprijatelji. Vas Pāndava ima samo pet. Nisi trebao moliti da oživi tih stotinu Kaurava koji su tvoji smrtni neprijatelji.'

Tada je Dharmaja počeo ovako objašnjavati.

'Onih stotinu braće Kaurava pripadaju jednoj grupi, a nas petero drugoj. Ali kad se sukobimo s trećom grupom, nema nas stotinu, nema nas petero. Ima nas stotinu pet! Kad je riječ o borbi s trećom osobom, mi smo jedinstveni."

Kakva je to lekcija! Čak i danas, kad bi svi narodi bili jedinstveni, kad bi svi ljudi bili jedinstveni, na svijetu bi postojao raj, svijet bi bio pravo nebo, ne sumnjajte u to!"

Tako je to Bhagavān objasnio.

"Svami, u Mahābhārati sam naišao na dva karaktera, jedan je Vidura, a drugi Sanjaya. Tko je od njih dvojice veći?"

To je bilo moje pitanje. Oba su veliki i plemeniti. Ali želio sam ih svrstati u red po veličini – prvi razred, drugi razred, kao na ispitu.

Ali naš milosrdni Bog u Svojoj beskrajnoj milosti, odgovorio je ovako: "Vidura je bio učen čovjek, potpuno upoznat s etikom, moralom i pravilima ponašanja u životu, dok je Sanjaya, uvijek bio u Krišninom društvu i živio ispravno, duhovnim životom. Zato je Sanjaya veći od Vidure."

"Tko je Sanjaya, Svami? Je li to onaj Sanjaya o kome često govoriš? Jer svi mi mislimo da je Vidura veći od njega."

Svami je odgovorio: "Sanjaya je čuo Bhagavadgitu – dijalog između Arjune, jednoga od petero braće Pāndava, i Krišne, Arjuninog upravljača bojnih kola, Božjeg avatara te ga je počeo prenositi Dritaraštri – ocu braće Kaurava. Arjuna je bio zbunjen i duboko nesretan. Nalazio se na bojnom polju gdje je trebao ubiti svoje rođake, prijatelje i poštovane učitelje. Predao je svoju volju Krišni, moleći ga za spoznaju i duhovno vodstvo. Tada je Krišna nesretnog Arjunu poučio istini. Njihov dijalog je postao besmrtan i poznat kao Bhagavadgītā - Božja pjesma. Sanjaya je vidio cijelo bojno polje kao na televiziji i sve što je vidio i čuo ispričao je Dhritaraštri. Zato je Sanjaya svakako veći od Vidure."

"Svami, sada kad smo čuli te lijepe priče od tebe, muči me jedno pitanje."

"Ti uvijek imaš pitanja! Hmm … hajde, pitaj! Koje je tvoje pitanje?"

"Svami, što je pralāya?"

"Pralāya znači uništenje."

"Dolazi li do uništenja čovječanstva zbog čovjekovih djela ili je to Božja volja? Kako se to događa? Kako nastaje uništenje čovječanstva? Dakle, nastaje li ono zbog čovjekove pogreške ili Božje volje?"

Bog neće prihvatiti da je to Njegova pogreška. On će, kao i obično, braniti Svoje stajalište.

Tada me Bhagavān pogledao i rekao: "Uništenje nastaje zbog čovjekove pogreške. Bog nije za to odgovoran."

"O, zar je to tako, Svami? Kakav je onda Božji položaj?"

"Bog je svjedok. I to je sve. On nije ni za što odgovoran."

"Svami, kako smo mi to odgovorni?"

"Vaša sebičnost, pohlepa, mržnja, požuda i ljutnja – sve te vaše slabosti dovode do propasti. Bog nije uzrok propasti jer Njegovo drugo ime je ljubav."

To je rekao Bhagavān. A spomenuo je i potres u Gujuratu. Vjerojatno ste čuli za taj potres. Svami je rekao: "Na tisuće ljudi izgubilo je svoje živote. To je propast. Danas je moderan um sebičan, čovjekovo ponašanje je izopačeno, iskrivljeno, iskvareno i samo ono je odgovorno za uništenje – pralāya ."

"Svami, ja mislim da mi nismo odgovorni. Odgovoran je utjecaj kālī doba – željeznog doba, to jest mračnog ili zlog doba. Dakle, ja sam loš zbog djelovanja toga doba. I zato se čovječanstvo ne može okriviti zbog uništenja, Svami. Takvo je kālī doba. Što ja mogu tu učiniti?"

Ali Bhagavān je odmah odgovorio: "Hej, zašto tako govoriš? Nije djelovanje krivo. Ti ne smiješ mijenjati svoju prirodu ni zbog čijeg utjecaja. Nikakvi utjecaji ne smiju djelovati na tebe. Ne smiješ mijenjati svoju prirodu i postati žrtvom bilo kakvog utjecaja."

To je lekcija, prijatelji moji, koju vam želim objasniti.

Samo zato jer na mene djeluje moderna kultura, samo zato jer na mene djeluje moderna civilizacija, ja ipak ne smijem mijenjati svoju prirodu. Sve što je izvanjsko je djelovanje – prabhāva. Ali sve što pripada meni, što mi je urođeno, to je moja vlastita priroda – svabhāva.

Baba kaže: "Nikad nemoj mijenjati svoju prirodu slijedeći utjecaje okoline."

Na primjer – vidim da netko puši. To je vanjski utjecaj. Zato i ja poželim pušiti. To znači da mijenjam svoju urođenu prirodu, što je loše. Neka postoje bilo kakvi utjecaji, mi se ne smijemo promijeniti.

To je bila današnja lekcija.

U međuvremenu Bhagavān je pozvao jednog čovjeka iz redova poklonika.

"Dođi ovamo! Hmm…što radiš?"

"Svami, brinem se za kantinu u super specijalističkoj bolnici."

"Hmm…dobro!"

Tada je Bhagavān veoma ljubazno i nježno rekao: "Znaš, moraš održavati istu kvalitetu hrane kakva je u našem studentskom domu ili u kantini. Jela ne smiju biti samo ukusna, već moraju biti bogata kvalitetom. A ni cijene ne smiju biti previsoke. Snizi cijene. Mnogi poklonici koji dolaze ovamo ne mogu potrošiti mnogo novaca. Zato moraš imati niske cijene. Moraš imati ovaj motiv – ne smiješ ni gubiti, ni dobivati. Jer mi ovdje ne smijemo zarađivati."

Dok je razgovarao s tim čovjekom, pogledao je u mene.

Tada je rekao: "Gledaj, za sve te stvari moram se brinuti sâm. Moram istraživati što se događa u kantini, što se događa na koledžu, a što u trgovinama. Moram znati što se događa u bolnici. Sve te stvari pratim, znaš li to? Moram se o njima brinuti. Moram se osobno brinuti za njih."

To je Baba. On je to tako objasnio.

Kad sam to čuo, iskreno govoreći, sažalio sam se nad Njim jer nema nikoga tko bi Mu pomagao. Mora se mnogo truditi.

Zatim je iznenada pogledao knjigu koju sam držao u ruci. Naslov knjige je bio Koraci do sreće. Pitao je kakva je to knjiga, je li to roman ili fikcija. Skupivši svu svoju snagu, dao sam Mu tu knjigu. Pogledao ju je i pročitao naslov – Koraci do sreće ?

"Da, Svami!"

Zatim je upitao: "Ima li uopće koraka do sreće?"

Što da kažem?

"Svami, još nisam pročitao knjigu. Mogu Ti odgovoriti kad je pročitam."

"Nema nikakvih koraka do sreće. Samo je jedan korak, i to je sve! Nema koraka!"

"Svami, zar samo jedan korak? Koji je to korak?"

"Jedinstvo s Bogom, to je sreća. Nema nikakvih drugih koraka do sreće."

Rekavši to, Svami se okrenuo i napustio verandu toga popodneva.

To je zanimljiv dio. Ne mislim da prijašnji dijelovi nisu bili zanimljivi. Jedan je zanimljiviji od drugoga. Zanimanje je sve veće poslije svakog sastanka.

Božanski dijalozi su slatki. Božanski razgovori su tako dragocjeni i vrijedni. A naši prijatelji ovdje koji se trude učiniti te razgovore dostupnima svim poklonicima cijeloga svijeta, vjerujte mi kad vam iz dubine srca kažem, da je njihovo služenje najuzvišenije i najvažnije. U to nema sumnje. Sâm to ne bih mogao učiniti.

Baba je dao definiciju riječi – služenje. Želio bih da je svi znate jer možda niste ni svjesni što radite. Zato vam moram reći, ne laskam vam, niti od vas bilo što očekujem. Do sada ste već morali saznati da nikad ništa ni od koga ne očekujem. Dovoljno mi je ako od Njega primim Njegovu bezgraničnu milost i milosrđe. Dovoljno mi je ako On ovako razgovara sa mnom svakoga dana. Dovoljno mi je ako na ovaj način prenesem Njegovu poruku do svakoga. To najviše volim. Ništa drugo ne trebam. Ništa drugo!

A što je Baba rekao o ovoj riječi – služenje? Evo definicije te riječi: "Sve što radiš da bi nekoga približio Bogu je najviši čin služenja." Služiti u kantini i trgovinama je bez sumnje služenje. Ali najviši čin služenja jest dijeliti Saijevu poruku svima kako bi poklonici bili što bliže Bogu. Što još više možemo poželjeti od života? Zahvaljujemo Svamiju za tu priliku koju nam je dao.

Sada ću vam pričati o karmi. Karma je djelovanje. Bhagavān nam je toga popodneva govorio o toj temi. Većina vas zna da karma znači djelovanje. Bhagavān je govorio o raznim vrstama djelovanja. Dopustio mi je da slobodno i otvoreno postavljam pitanja držeći tako temu usredotočenom na određeni smjer.

Dok Svami govori o karmi, naravno da Mu ne smijemo postavljati pitanja o odanosti - to bi bilo pogrešno. Ne smijemo reći: "Svami, pričaj nam o Svom djetinjstvu." To se ne bi uklapalo u kontekst. Mi možemo održavati razgovor samo na onoj valnoj dužini koju Bhagavān odabere. Dakle, toga je popodneva On odlučio govoriti o karmi.

O, kako je to bio lijep razgovor! Ova tema će možda biti nova nekim strancima. Zašto? Jer taj koncept nije prisutan ni u jednoj drugoj religiji. Tri su vrste karme. Karma ima i razna druga značenja – plodovi djelovanja, posljedice djelovanja i zasluge djelovanja.

Svami je spomenuo tri riječi za karmu:

prarābdhakarma – to su rezultati iz prošlog života, djelovanja iz prošlog života,

saócitakarma – to su rezultati djelovanja u sadašnjem životu,

āgāmikarma – to su rezultati djelovanja za budućnost.

Dakle, posljedice djelovanja su ono što dobivamo iz sva tri vremenska razdoblja – iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

"Svami, koja je razlika između te tri karme? Zašto su toliko važne posljedice naših djelovanja iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Hoćeš li nam, molim Te, objasniti razliku međi njima?"

Baba je ovako odgovorio: "Bilo da se radi o prošlim, sadašnjim ili budućim posljedicama, jedno je sigurno - ne možemo ih izbjeći. Dobra djela donijet će dobre rezultate, loša djela donijet će loše rezultate. Ne možeš izbjeći posljedice svojih djelovanja."

Braćo i sestre, dok djelujemo, budimo svjesni onoga što radimo. Mi možemo nešto raditi i osjećati se sretnima, ali nakon toga se suočiti s posljedicama sa suzama u očima. Tada će biti prekasno. Zato, neka naše djelovanje bude dobro, pa će i rezultati biti jednako tako dobri. To nam je upozorenje, ako ne i opomena.

Bhagavān je naveo primjer vlaka. Vlak ima tri odjeljka – prvi, drugi i treći razred. Vlak juri i stiže na peron. Sva tri odjeljka stižu na peron – ne samo prvi razred, ne samo drugi ili treći. Slično tome, morate se suočiti s posljedicama triju vremenskih razdoblja. Prihvatite rezultate, prihvatite izazove. Dobro za dobro, zlo za zlo! Prihvatite štogod se dogodi. Tako je to rekao Bhagavān.

"Svami, vidimo da mnogi loši ljudi napreduju. Zar se oni ne suočavaju s posljedicama? Na primjer, netko poput mene suočava se s mnogim teškoćama, dok netko drugi nema uopće nikakvih problema. A taj je prvorazredni lupež, no čini se da napreduje. Ja to ne shvaćam. Zašto je to tako? Trebaju li se događati takve stvari?"

"To se tako može samo činiti, može tako izgledati. Ali rezultati djelovanja prisilit će vas da se svakako suočite s njima."

prv:sh

Om…Om…Om…

Današnji razgovor je nastavak onoga što je Bhagavān govorio o karmi ili djelovanju.

Jučer smo jedan dio toga objasnili, a danas ćemo ostalo. Riječju karma može se označiti akcija. Karma znači i posljedice akcije. Kao što je već spomenuto, riječ se odnosi na tri vremenska razdoblja – na prošlost, sadašnjost i budućnost. Danas ćemo otkriti svjetlost kojom je Svami obasuo ovu temu.

Ja sam pitao: "Svami, ljudi govore o vidhāyakakarmi i karthāvyakarmi. Kakva je razlika između njih?"

Za vašu informaciju – vidhāyakakarma su propisane obveze koje se prenose na nas s generacije na generaciju, dok je karthāvyakarma dužnost koju moramo obaviti, ono što se očekuje od nas.

Pitao sam dakle Svamija kakva je razlika između karme obveze i karme dužnosti.

A Svami je ovako odgovorio: "Karma obveze koja se na nas prenosi s generacije na generaciju ostavljena nam je da je obavimo po volji. Možemo je čak odgoditi, kao što je i s obredima štovanja. Te se stvari prenose na nas putem tradicije. One su čvrsto ukorijenjene u našu kulturu. Svaka zemlja ima svoju kulturu. Ova dužnost, ovo djelovanje, temeljeno na kulturi zemlje zove se vidhhāyakakarma. S druge strane, karthāvyakarma je dužnost koju čovjek svakako mora obaviti.

Tada je Bhagavān naveo lijepi primjer da objasni ovu temu: "Pretpostavimo da ste priredili primanje u svojoj kući i pozvali mnogo ljudi. Nažalost, navečer, kad se trebala održati zabava, vi ste dobili visoku temperaturu. Ljudi bi se trebali početi okupljati za sat vremena, a vi imate temperaturu. Što ćete učiniti? Odmah ćete uzvanike nazvati telefonom i ispričati se: ‘Žao mi je, svladala me groznica. Oprostite za ovu neprijatnost. Sastat ćemo se drugom prilikom.’ Zar ne biste to rekli? Odgodili biste svoju obvezu, sastanak ili dogovor jer postoji mogućnost odgode. Kad postoji izbor, radi se o vidhāyakakarmi."

Što se tiče karme dužnosti, Bhagavān je naveo drugi primjer: "Pretpostavimo da u vaš ured dolazi inspekcija. Upravo toga dana dobili ste groznicu. Viši službenici dolaze provjeriti spise, a vi imate groznicu. Što ćete učiniti? Ne možete tražiti od službenika da dođu sutra, ne možete ni otkazati njihov dolazak. Što možete učiniti? Odmah ćete otići do svoga liječnika i tražiti da vam dade injekciju. Pobrinut ćete se da obavite svoju dužnost jer je ne možete odgoditi niti opozvati."

To je Svami rekao o karmi dužnosti, to jest o onom što čovjek mora učiniti. To su dakle stvari što ih moramo obaviti.

Tada sam ja postavio ovakvo pitanje: "Svami, ljudi kažu da čovjek sada doživljava posljedice iz prijašnjeg života. Što možeš o tome reći?"

Nisam znao kakvog je raspoloženja Svami. Odmah se okrenuo k meni i rekao: "Hej, momče, ti ne znaš ni što si jeo prije deset dana. Ne sjećaš se ni što si jeo prije tri dana. Kako ćeš se sjećati svojih djelovanja iz prijašnjeg života? Zašto te to brine? Zaboravi to! Pazi na sadašnjost, to je dovoljno."

"Dobro, Svami…"

"Što je opet? Još uvijek sumnjaš?"

"Da, Svami, oprosti!"

"Što te muči?"

"Hoćeš li mi, molim Te, objasniti karmu profesionalnih dužnosti – vrittikarmu. Molim Te, reci riječ dvije o tome."

Bhagavān je rekao ovo: "Profesionalne dužnosti nisu nikad stalne. Kad promijeniš profesiju, i tvoja se dužnost promijeni."

Ja sam predavač i moja je dužnost poučavati. Sutra mogu započeti neki biznis, pa neću moći poučavati ovdje. Tada ću se morati posvetiti vođenju poslova. Dakle, profesionalne dužnosti se mijenjaju. Kad se promijeni zvanje, i dužnost se promijeni.

"Svami, opet jedna mala sumnja."

"O čemu se radi?"

"Molim Te, nemoj me krivo razumjeti. Moje pitanje je ovo: učinim li deset dobrih djela, a pet loših, hoću li biti kažnjen samo za onih pet loših, a ne za svih deset? Jer deset minus pet je pet. Je li to točno?"

Svami se nasmijao i rekao: "Karma nije završni račun. Nema takvog računanja. Primit ćeš sve dobro za svoja dobra djela, a zlo za loša. Ne postoji ništa poput kredita ili dugovanja, nema nikakvih izuzetaka."

"O, Bhagavān, zar je to tako? Hoćeš li mi, molim Te, navesti jedan primjer."

Bhagavān je to ovako objasnio: "Pretpostavimo da imaš deset sjemenki neke voćke i deset sjemenki nekoga trnovitog drva. Sve zajedno imaš dvadeset sjemenki. Ako ih zasiješ, deset sjemenki će izrasti u voćke, a drugih deset u trnovito grmlje. Ovdje se ne radi ni o kakvom kreditu ili dugovanju, ne postoji pitanje nesklada. Kakva sjemenka, takvo drvo. Moraš shvatiti da život nije nikakav financijski obračun."

"Svami, ja znam, veoma je bolno čuti da ću morati patiti, ali što da radim? Teško je uvijek biti dobar. Ja sam ljudsko biće, što mogu učiniti? Katkad se dogodi da nisam dobar. Ponovno me muči jedna sumnja."

"Kakva je to opet sumnja?"

"Svami, ljudi kažu, ako ponudim nekoliko kokosovih oraha u hramu, ili ako ponudim svoju kosu Bogu u Tirupatiu, tada ću dobiti svjedodžbu koja će me osloboditi karme. Kaže se da ću biti oslobođen svih dugovanja. Nudeći deset kokosovih oraha, sve će biti izravnato. Svami, što kažeš na to?"

Evo Njegova odgovora: "S moje točke gledišta, te radnje će ti pružiti samo usku i nisku razinu zadovoljstva. One ne mogu ništa poništiti, niti ti dati bilo kakvu vrstu oslobođenja. One ne mogu ukloniti posljedice tvojih djelovanja."

"Svami, oprosti što Te uznemirujem. U hinduističkoj filozofiji postoje svećenici. Ako im nešto platim, oni će za mene obaviti obred abhišeka."

Znate taj obred – to je prskanje svetom vodom po śivalingi .

"Ako im platim, oni će prizivati majku gāyatrī i obaviti pūju umjesto mene. Ako obavim neke religijske obrede, ili svećenik izvrši za mene obred abhišeka, hoću li biti oslobođen svojih grijeha?"

Svami je ovako odgovorio: "To se neće nikad dogoditi! To se neće nikad dogoditi!"

"Ali, zašto ne, Svami?"

Bhagavān se nasmijao i rekao: "Pretpostavi da tvoje dijete koje veoma voliš, slomi nogu. Možeš li ti, umjesto njega, nositi zavoj? Ili – tvoj te sin veoma voli, ali može li on jesti umjesto tebe? Ne može! Ako si gladan, ti moraš jesti. Ako si žedan, ti moraš piti. Tvoje dijete mora nositi zavoj ako slomi nogu. Ako svećenik obavlja obred, ne postoji ništa slično ‘prijenosu moći’ što bi tebe oslobodilo karme. Tako nešto ne postoji."

"Svami…"

"Da?"

"U svetom tekstu Bhāgavatam kaže se da je jednom živio mudrac imenom Suka koji je pomagao kralju Parikšitu. Svakoga dana Suka je kralju držao predavanja, i na kraju je Parīkšit postigao oslobođenje – mokšu. Možeš li reći nešto o tome, molim Te!"

"Suka je bio veliki mudrac, znalac Boga – brahmājñānin, nesebičan čovjek koji je obavljao duboku pokoru. Zato je mogao imati zaslužnog učenika poput Parikšita koji je stekao oslobođenje. Ti možeš otići svećeniku, ali ti nemaš zasluga. Možeš otići k učitelju koji može biti velik, ali ti kao učenik možda nećeš zaslužiti učiteljevu milost. Zato je taj slučaj drukčiji – radi se o spoju idealnog gurua i idealnog učenika."

Tada je Bhagavān naveo primjer iz Rāmāyane. Ne znam koliko vas je čulo tu priču. Zbog svoje neposlušnosti, neka žena imenom Ahālya, bila je prokleta. U šumi se pretvorila u kamen i morala je tako ležati na tlu. Rečeno joj je da će je u život vratiti Rāma kad prođe onuda i stane na njezin okamenjeni lik.

Svami je to ovako prokomentirao: "Kad bi postojala osoba kakva je bila Ahālya i netko sa sposobnošću Sri Rāme, tada bi to i danas bilo moguće. Ali to se ne događa svakome."

"Svami, u redu, ne želim Ti zadavati brige. Ti mi nećeš učiniti nikakav ustupak, nećeš mi oprostiti posljedice mojih loših djela. Rekao si da ne postoji završni račun niti neki financijski obračun. Zatim si rekao da se moram suočiti s posljedicama, da tu nema nikakve alternative. Mogu li postaviti samo jedno pitanje, Svami?"

"Koje je to pitanje?"

"Postoji li neko rješenje toga problema?"

"U čemu je problem? "

"Da se čovjek mora suočiti s posljedicama svojih djela. Mi svi činimo tako velik broj pogrešaka u životu. Nitko nije oslobođen svojih ludosti. Mogu li ja okajati svoje grijehe? Ispaštanje je način da se čovjek oslobodi svojih ludosti. Svami, gdje je tu rješenje?"

"Gdjegod postoji problem, postoji i rješenje." Polako i s mnogo razumijevanja, Gospod se spustio na moju razinu. Veoma dobro!

"Gdjegod postoji problem, postoji i rješenje. Kad je problem dijabetes, rješenje je inzulin. Neki lijekovi, ispravna prehrana i svakodnevne vježbe su rješenje za dijabetes ili probleme s viškom šećera u krvi. Tako postoji rješenje i za tvoje probleme – to je jedna vrsta žaljenja, kajanje i obećanje da više nećeš ponavljati svoje grijehe. Neprestana molitva može dovesti do rješenja problema i pomoći čovjeku da okaje svoje grijehe."

"Svami, djeluju li na karmu utjecaji okoline?" Želio sam pronaći neki izlaz!

"Moraš trpjeti, moraš trpjeti!"

Želio sam zapravo reći da ne želim trpjeti, da želim pronaći neki način da ne moram trpjeti. To je slično situaciji kad želimo izbjeći plaćanje poreza na dohodak – pokušavamo pronaći mnoge načine da to izbjegnemo. Možda svoja nedjela mogu opravdati riječima: "Na mene je djelovala okolina. Okolina je kriva što sam učinio sve te loše stvari, inače - ja sam svetac! Zato proklinji okolinu, a ne mene!"

Ali Baba je rekao: "Ne, ništa od toga! Vrijeme i okolina neće djelovati na tvoju karmu, niti na posljedice tvojih djela."

Zatim je dodao: "Zašto postavljaš tako mnogo pitanja? Svatko zna je li ono što čini dobro ili zlo, je li to grijeh ili nije. Svatko to zna!"

Bhagavān je dao ovaj primjer: "Kad se automobil zaustavi, brzinomjer će to pokazati."

No, ja nemam automobil i zato ne poznam njegov mehanizam.

"Slično tome, um će pokazati kad netko učini nešto dobro ili loše. Čovjek će sâm saznati je li učinio nešto dobro ili loše."

"Svami, još jedno pitanje!"

"Hmm…slušam!"

"Pretpostavimo da ja počinim neki grijeh ili pogriješim. Hoće li to utjecati samo na mene, ili i na cijelu moju obitelj? Može li to imati utjecaja na cijelo moje porodično stablo, na cijelu moju lozu i na buduće generacije?"

"Ne, jedna osoba neće biti uzrok propasti i pada svih ljudi koji pripadaju toj obitelji, ne!"

"Je li to baš tako, Svami? Smijem li postaviti još jedno pitanje?"

"Da."

"Zar Rāvana nije bio odgovoran za uništenje svih stanovnika Lanke? Zbog njegovih nedjela u ratu su poginula sva njegova braća i sva djeca. Je li tako, Svami? A Ti sada kažeš da jedan čovjek nije odgovoran za sve to. Molim Te, objasni mi!"

Radi se o tome da se pokušava shvatiti i pronaći istina. Bhagavān je veoma jasan u tome. Tu se ne može ništa uljepšati, kolikogod bih ja mogao pokušati da se izvučem iz svega toga. Ali On nam nikad neće dopustiti da se izvučemo. Mi sličimo uhvaćenom štakoru koji više ne može izići iz svoje stupice.

Tada je Svami rekao: "Oho – ho! Gle, gle! Ne! Sva Rāvanina braća i djeca odigrala su također svoju ružnu ulogu u Sītinoj otmici. Ali njegov brat Vibhīšana nije sudjelovao u tome i nije li stoga on bio spašen? Da je Rāvana bio odgovoran za uništenje cijele svoje obitelji, tada bi i Vibhīšana stradao. Ali nije se tako dogodilo. Zašto? On se razlikovao od drugih i bio je spašen. Stradali su samo oni koji su odigrali svoju ulogu čineći zlodjela."

"O, Svami, Ti uvijek imaš pravo! Bhagavān, kaže se da sjeme neće proklijati kad se sjemenke prže ili zagrijavaju, kad se vanjski sloj makne. Je li to istina?"

"Da, riža u ljusci ima taj omotač oko sebe. Ako je zasijete s ljuskom, ona nikad neće izrasti."

Mislim da to znate. I vi u Rusiji imate rižu, ali je nikad ne jedete. Imam li pravo? Vi jedete krumpir i miješate ga s raznim povrćem, zar ne? O, možete mi ta jela poslužiti kad dođem u Rusiju! Da, molim Boga za priliku da dođem tamo, ali ne zbog krumpira, naravno. Ja ću sa sobom donijeti moje ljutkaste mirodije, ljute papričice, moju hranu.

"Svami, molim Te da mi objasniš nešto. Pretpostavimo da su svi moji grijesi i posljedice mojih loših djela spaljeni, zar neću biti oslobođen posljedica tih grijeha?"

"O, kako ćeš ih spaliti? Hoćeš li upotrijebiti plinsku peć? Ne! Moraš ih spaliti u vatri mudrosti – jñāne. Dakle, moraš ih uništiti. Sve što učiniš mora biti spaljeno na vatri mudrosti. Tada se nećeš trebati suočiti s posljedicama svojih djela. To je jedini način."

"Da, Svami! Mogu li stići ravno do mudrosti, bez djelovanja? Zašto djelovanje, a tek onda mudrost? Zašto se ne može stići ravno do mudrosti?""

"To nije moguće. Prije svega, djelovanje ili karma je nužno. Ono će ti dati iskustvo karme, svijest o karmi u obliku mudrosti – jñāne."

Na kraju je Svami spomenuo ove teme pune poezije i sklada zvuka – govorio je o tajni djelovanja – karmaloni marma.

Marma znači tajna - dakle radi se o tajni djelovanja ili njegovu značenju. Je li to jasno? Tajna djelovanja odvest će vas do Boga – Brahme.

To su te četiri riječi koje je Bhagavān upotrijebio – čovjek mora znati tajnu djelovanja, to jest ispravnost, što će mu pomoći da doživi sâmoga Boga – Brahmu.

Vidite li kako to skladno zvuči – karma, marma, dharma, Brahmā.

Tada se začula svirka iz hrama. Bilo je vrijeme da Bhagavān ode u mandir gdje se pjevaju bhajani. Već su se usklađivali instrumenti.

Svami je ustao i rekao: "O, moram ići! Potrošio sam dovoljno vremena s vama. Raspravljali smo o mnogim temama. Dječaci, jeste li čuli što sam govorio? Svi vi, jeste li me čuli? Govorio sam tiho."

Trebao sam šutjeti. Ali nije u mojoj prirodi da šutim. I što sam učinio? Rekao sam: "Svami, ja zapisujem sve što kažeš i svima ću to objaviti."

"Oh – ho! Kad će se to dogoditi? Kad ćeš to izdati i ispričati drugim ljudima? Kad je netko gladan u srijedu, to jest upravo sada, ti želiš da on čeka i pozivaš ga na objed u nedjelju. Moraš poslužiti hranu onda kad je netko gladan. Ako ljudi doista žele to saznati, moraš im to reći sada. Kakva smisla ima reći: ‘Ispričat ću vam to sutra!’

Svi su se srdačno nasmijali. Tako je završio današnji sastanak s Bhagavānom.

Shvaćate da svi ti razgovori nisu mogli biti u potpunosti objavljeni u teluškom izdanju časopisa Sanathana Sarathi. Časopis mi ne može prepustiti toliko stranica. Budući da objavljuje i Bhagavānove govore uz mnogo drugih priloga raznih autora, oni mi ne mogu prepustiti cijeli časopis. Zato su u najboljem slučaju tiskali tri ili četiri stranice materijala u svakom broju, a to nije obuhvatilo sve što su dobili. Ali vi koji ste ovdje imate prednost da čujete cijele razgovore bez ikakva kraćenja, bez cenzure, da čujete sve!

Jednoga popodneva mjeseca studenog, kao i obično poslije intervjua, Bhagavān je izišao i razgovarao s nama. Stajao je pred nama, provevši tako sat i pol u razgovoru. Bili smo doista veoma sretni.

Odmah nakon toga, okružilo me je mnogo ljudi koji su pitali: "Anil Kumar, hoćeš li nam dati ispis tih razgovora? Hoćeš li nam dati svoje bilješke? Što je On govorio?"

Premda je to veoma zabavno i ugodno, premda mi je to duhovna dužnost, ograničava me vrijeme. Ja još uvijek radim kao predavač na koledžu i moram se pripremati za predavanja. Također se brinem za izdavanje svojih knjiga, a pišem i dopise za časopis Sanathana Sarathi. Osim toga, razgovaram s grupama stranaca iz različitih zemalja. Zato mi je vrijeme doista važan faktor. Kad bih imao sve vrijeme na raspolaganju samo za tu dužnost, tada ne bih tražio ništa drugo u životu. Mogao bih samo pripovijedati i dijeliti s drugima sve što Svami kaže.

Kad me ljudi pitaju mogu li im dati bilješke, što da im odgovorim?

"Gospodine, zapisao sam samo teme. Ako te bilješke ne pretvorim u esej, nećete ih moći razumjeti."

To popodne je bio gotovo duhovni banket, pun filozofije, dubine i visokog stupnja razgovora. Podijelit ću to s vama onoliko, koliko se sjećam.

Bhagavān je spomenuo ove tri riječi – dehātman, jivātman i paramātman. Ātman je zajednički dio svih tih triju riječi. Ātman znači svijest, duša, duh, božanskost, božanska Svijest. Možete je nazvati bilo kojim od tih izraza. Baba je dalje objašnjavao: tijelo – deha plus svijest – ātman jednako je dehātman. To znači da tijelo funkcionira zbog ātmana, duha. Nemojte misliti da tijelo djeluje. Ako nema božanskosti u ruci, ona se sama ne može pokrenuti. To je nemoguće. Ja ne mogu govoriti bez božanskosti. Dakle, tijelo je djelotvorno, ono funkcionira i djeluje zbog ātmana, to jest zbog duha. Je li to jasno? Deha + ātman = dehātman.

Tada je Bhagavān spomenuo drugu riječ – jivātman. Jīva, pojedinac, plus ātman, duša, jest jīvātman, individualna duša. Bhagavān je to objasnio. Ranije u riječi – dehātman, radilo se o tijelu, sada se spominje tijelo, um, i ātman koji zajedno čine individualnu dušu - jīvātman. Je li to jasno?

Treća riječ je paramātman. Param znači uzvišen, transcendentan, vrhovni, sveprožimajuća, univerzalna svijest. Svami je također naglasio da se tu univerzalnu svijest može smatrati vječnim svjedokom svega što se događa.

Dao je i ovakav primjer: "Pretpostavimo da nekog čovjeka muče bolovi u tijelu. On dobiva injekciju koja ga dovodi u nesvjesno stanje. Ta injekcija djeluje tako da on ne osjeća bolove, ali njegova bolest je još uvijek u tijelu. To znači da individualna duša počiva. Ona nije ničega svjesna."

"Svami, muči me jedna sumnja."

"Što je opet?"

"Što je iluzija - bhrama.? Molim Te, Svami, trebam li reći da je sve što vidim iluzija? Znači li da je sve što radim zabluda – māyā ? O čemu se tu radi? Želim li isto iskustvo uvijek iznova, je li to također zabluda, imaginacija ili iluzija – bhrama?"

Evo Svamijeva odgovora: "Sve je iluzija. Ponavljanje ili ne ponavljanje, sve je iluzija. Sve je tvoja uobrazilja. Sva tvoja iskustva su samo iluzija. Ništa od toga nije vječna istina, ništa!"

"Svami, je li to zaista tako? Ja imam nekih iskustava u budnom stanju. Ali imam i nekih iskustava u snovima. Zar je sve to iluzija, imaginacija?"

"Da, sve je imaginacija. Budno stanje na sanskrtu se kaže jagrat. Stanje snova je svapna, a dubokog sna je suśupti. Sva iskustva u ta tri stanja svijesti su iluzija, zabluda i imaginacija. U njima nema ničega istinitog, ničega stvarnog."

"Svami, ne razumijem što misliš time? Želio bih da mi navedeš neki primjer, kako bih to mogao bolje shvatiti."

Svami je rekao: "Dakle, pretpostavimo da se odmaraš u svom krevetu. I tvoja žena i djeca čvrsto spavaju. Ti sanjaš. U tom snu bio si u svome rodnom mjestu. U snu si također sanjao da su ondje bili i svi članovi tvoje obitelji. A ti si zapravo sve to vrijeme bio u Puttaparthiu, u svom krevetu. No u tvom snu, svi ste bili negdje drugdje – u tvom rodnom mjestu.

U snu ti si sâm stvorio sebe i sve članove svoje obitelji. Sva ta iskustva bila su samo kreacija tvoga uma u jednom snu. Dakle, to je bila iluzija. Kako je to moglo biti istinito? U vrijeme kad se probudiš, shvatit ćeš da se sada nalaziš u svom krevetu u Puttaparthiu. Možeš misliti na New York ili Chicago i osjećati kao da si posjetio te gradove, ali tvoje tijelo ostaje u Puttaparthiu. Dakle, sva iskustva u ta tri stanja samo su iluzija."

"Svami, postoji li um u dubokom snu – suśupti?"

"Um postoji, ali se nalazi u pasivnom stanju pa ne stvara ništa."

"Svami, čuo sam da postoji i četvrto stanje svijesti."

"Da? Četvrto stanje?"

"Da, Svami."

" Koje je to stanje?"

"Četvrto stanje svijesti je transcendentno stanje, više stanje svijesti – turīya."

Baba je na to odmah odgovorio: "Ovo transcendentno stanje je istinsko stanje svijesti. Ona druga su uobrazilja, iluzija, zabluda. Ali to stanje – turīya je krajnje stanje svijesti, istinsko stanje i zove se svjedok. Dakle, to transcendentno stanje ostaje svjedok ostalih triju stanja."

"Svami, ne razumijem to, ne razumijem! Ništa mi od toga ne ide u glavu. Molim te, navedi mi neki primjer."

"Ti postojiš u budnom stanju, u stanju snova i u dubokom snu. Ali ti postojiš i u ovom četvrtom stanju. Dakle, postojiš u sva četiri stanja. Zato je to istina. Ti si ta istina, ti si istina."

"Svami, rekao si da je krajnje stanje svijesti samo svjedok - turīya. Kako da to shvatim?"

Anil Kumar se obraća slušateljstvu: Ne znam koliko ste upoznati s tom ozbiljnom filozofijom. Razumijete li je? Molim vas da mi to otvoreno kažete. Ako želite, ja je mogu nadopuniti vlastitim znanjem. Ova filozofija je osnovna zagonetka Śankarine vedānte koja se temelji na tri stanja svijesti. To je veoma važno. Ako to razumijete, možete reći da ste shvatili Śānkarinu advaitu, njegovu teoriju nedvojstva.

Dopustite mi da tome posvetim nekoliko minuta i da s time završimo. Ima mnogo ljudi koji nisu upoznali ovu školu filozofije. Niti ja nisam neki stručnjak. Samo Bhagavānova milost i Njegovi govori pomažu mi da objasnim te stvari.

Pretpostavimo da glumim neku ulogu u drami – jednu ulogu u prvom prizoru, drugu ulogu u drugom, a posve različitu u trećem prizoru. Ja sam isti čovjek koji glumi sve te tri uloge. Recimo da u prvoj ulozi glumim neku ženu. Ona nosi lijepi sari i sve ostalo što tome pripada.

(Jednog dana se dogodilo da je Svami dijelio sarije studenticama iz Anantapura. Kad je završio s dijeljenjem, jedan sari je ostao nepodijeljen. On se obratio Anil Kumaru: "Hoćeš li sari?"

"Svami, mislim da ne, bar u ovom životu."

"Zašto ne, zašto to kažeš?"

Tada sam pomislio da moram skrenuti u drugi kanal.

"Svami, kad bih obukao taj sari, siguran sam da bih izgledao ljepše od mnogih žena ovdje."

Svi su prasnuli u smijeh. Nitko to ne bi rekao! Čak i kad bi to bila istina, nitko to ne bi rekao.)

U prvom sam dakle prizoru glumio ulogu žene, u drugom prizoru bio sam dobar čovjek, u trećem sam igrao ulogu razbojnika, slaboumna čovjeka. A ipak sam bio potpuno ista osoba. Kao žena, junak i razbojnik, ja sam isti čovjek. Dok sam glumio ulogu žene, ponašao sam se kao žena, ljupko i sve tako kako dolikuje ženi. Ulogu junaka također sam dobro odigrao. A dok sam glumio razbojnika, bio sam okrutan i divlji. U svim tim ulogama ostajao sam ono što jesam, je li tako? Tri uloge su bile različite, ali ja sam ostajao isti.

Slično tomu, budno stanje, stanje snova i stanje dubokog sna su poput prizora u kojima sam glumio razne uloge. Ali "ja" u četvrtom stanju ostaje nedirnut, neuznemiren i nepromijenjen. On ostaje isti i samo prolazi kroz druga tri stanja.

"Ja", Anil Kumar, je nešto odvojeno. U ulozi žene bio sam sve što je tada bilo potrebno. A ipak sam bio Anil Kumar i samo sam glumio ulogu žene. "Ja" se kretao od uloge do uloge i tek je glumio u sva tri prizora.

Slično se događa u četvrtom stanju koje je temelj za ostala tri stanja svijesti. "Ja" prolazi kroz njih, ali ostaje nedirnut. Je li to jasno?

Śānkarina filozofija nedvojstva je najveća misao u vedānti. Nećete naći mnogo ljudi koji provode u djelo to učenje. Čak i hindusima se čini teško slijediti je. Lakše im je slijediti jednostavne putove, na primjer mitologiju. Sai poklonici su obuzeti svojim iskustvima s Babom i samo razmišljaju kako stići do Njega, što je lijepo. No filozofija advaite nije tako jednostavna. Kad se čovjek udubi u nju, mora imati i neka iskustva. On se ne može samo zabavljati pričama. Život nije pun priča, život je pun stvarnosti.

Zato Bhagavān kaže: "Struja postoji, ali žarulja mora dati svjetlo. Svjetlo ne dodiruje struju. Ventilator je ovdje, ali struja je ona koja ga pokreće. Povjetarac ne djeluje na struju. Kao što svjetlo ni povjetarac ne djeluju na struju, tako na "ja" ne djeluje iskustvo budnog stanja, snova ili dubokog spavanja. "Ja" i dalje postoji kao vječni svjedok."

"Svami, mnogo Ti hvala! Kako si to prekrasno objasnio. Objašnjenje sa strujom koju svakodnevno koristimo upravo odgovara kontekstu pa možemo slijediti tu analogiju. Hvala, Svami! Nitko Ti nije ravan u objašnjavanju tih suptilnosti vedānte na tako jednostavan način, s prikladnim primjerima. Ti si neusporediv, nitko Te ne može nadmašiti."

"Svami, imam jedno pitanje. Što da radim da se oslobodim iluzije – bhrame ? Ona svakako postoji. Ti kažeš da je sve iluzija. Kako da je se oslobodim? Kako to mogu učiniti? Kakvu yogu da provodim? Yoga je duhovna disciplina. Kakvu duhovnu žrtvu – yāgu da slijedim? Da li duhovnu disciplinu ili duhovnu žrtvu? Yoga ili yāga, što od toga moram slijediti da bih se oslobodio iluzije?"

Svami je rekao: "Pobrini se za to, ah – ha!"

Možda ćete se pitati, zašto kažem ‘ah – ha, oh – ho ’ i sve te riječi. Objasnit ću vam. Nemojte ih krivo shvatiti. Čak i dok prevodim, katkad ih koristim i onda me teško prekorava Bhagavān.

"Hej, od tebe se očekuje da prevodiš! Zašto kažeš ‘oh – ho’ i ‘ah – ha?’ Tvoj je posao samo da prevodiš!"

"Svami, oprosti mi! Ali ja nisam samo mikrofon niti stroj koji prevodi. Ja nisam samo magnetofonska vrpca. Uz to, i duboko cijenim Tvoje govore. I ja se opijam nektarom Tvoje božanske poruke i onda se gubim. Tada kažem ‘ab – baa!’"

"No time samo gubiš vrijeme. Ja govorim veoma brzo, a ti govoriš ‘ab-baa’ i ‘ah- ha’, a što sve to znači?"

"Oh, oprosti mi za ovaj put!"

Zato mislim da ćete mi i vi oprostiti za tako logične, podnošljive promašaje i pogreške s moje strane.

A On je rekao ovo: "Nije potrebna duhovna požrtvovnost, yāga, nije potrebna nikakva yoga, ni duhovna vježba! Ne! Dovoljno je da niste vezani – rāga, da ne patite od osjećaja posesivnosti."

Tada je Svami naveo primjer oca i sina. Oba su bila veoma, veoma veliki mudraci. To su bili Vyāsa i njegov sin Suka. Čini se da je sin Suka jednom hodao veoma brzo, a otac, mudrac Vyāsa, trčao je za njim, moleći ga: "O, sine, nemoj otići! Ostani s nama. Sine, nemoj otići, ostani s nama!"

Mladi čovjek, sin Suka, okrenuo se i pogledao oca te rekao: "Znaš, sa stanovište ovoga tijela, ti si otac, a ja sam sin. Ali sa stanovišta ātmana, svijesti, mi nismo u rodu. Isti ātman koji je u tebi je i u meni. U tom smislu ātmana ili Svijesti, nema nikakvih odnosa!

"O, Svami, kako je to dobar primjer!"

Baba je rekao nekoliko riječi i o kalendaru pancagama. Ne znam tko je od vas čuo za taj kalendar. Reći ću vam samo to da hindusi imaju i nekih predrasuda. Ja ih ne kritiziram. Njihov tradicionalni način života uključuje te predrasude. Pancagama je kalendar koji određuje pogodne trenutke svakoga dana. U njemu je točno zapisano vrijeme kad morate, odnosno ne smijete nešto učiniti.

Mene ne privlači ta grana znanosti, ali moja supruga ima nekih saznanja o tome. Ona svakodnevno navodi taj kalendar. Ja je ne ometam u tome, a niti ona ne opterećuje mene svojim pogledima. Mi živimo na demokratski način. Nekako je prošlo trideset devet godina vezanosti ili zajedništva. Moramo proći još nekoliko godina. I to je sve, nema problema!

Bhagavān je rekao: "Taj kalendar vas nikad neće osloboditi zablude. Ne, ne, ne!"

Zapravo, pancagama se bavi planetima, planetarnim konjunkcijama i položajem planeta. Mislim da Zapadnjaci imaju posebna imena za planete – Mars, Jupiter, Venera i druga imena. Naravno, ispričavam se onima koji čvrsto vjeruju u to, sebe isključujem iz toga.

Svami je rekao da su planeti spomenuti u tom kalendaru, poput zidova. Zidovi dijele, oni dijele jednu prostoriju od druge. Slično tomu, i planeti razdvajaju, odvajaju. Kao što vam zidovi dopuštaju da razlikujete jednu prostoriju kao blagovaonicu, a drugu kao kuhinju, tako i planeti razdvajaju ljude. Kad jednom odmaknete zidove, sve će biti jedno. Tako je i vaša iluzija odgovorna za tu raznolikost, mnogostrukost, različitost.

Ja koristim mnogo više riječi, ne zato da pokažem svoju govornu vještinu, nego zato jer se nadam da će neke od tih riječi stići do vas. Tome težim. To obično kažem i svake nedjelje. Moja stalna težnja je stići do vas. Teme vas moraju dirnuti u srce. Kako bih to postigao, ne marim za broj riječi koje moram koristiti.

Dakle, radi se o tome da je iluzija odgovorna za tu raznolikost, kompleksnost i mnogostrukost.

"Svami, imam jedno pitanje."

"Da, o čemu se radi?"

"Rekao si da ne smijem biti vezan. Mogu li bez toga uopće obavljati svoje dužnosti? Može li se majka brinuti o svom djetetu ako nije vezana za njega? Može li učitelj u razredu poučavati svoje učenike ako nije vezan za njih? Može li poslovan čovjek voditi poslove ako nije vezan za njih? Molim Te, objasni mi to, Svami!"

Odgovor je stigao odmah, poput strijele odapete s luka – tak! Što je Svami odgovorio?

"Slušaj, učini sve kao svoju dužnost, ali bez vezanosti. To je tvoja dužnost, i to je sve! Nemoj se vezati. Obavljaj svoje dužnosti bez vezanosti. To će biti dobro, tako je propisano."

Zatim je Bhagavān dodao: "Ako nešto učiniš kao svoju dharmu, svoju dužnost, to će postati duhovna disciplina, yoga."

Prijatelji moji, kakva je to prekrasna izjava! Netko je možda domaćica, profesor, liječnik ili inženjer. Ako obavljate te dužnosti bez osjećaja vezanosti, tada te dužnosti postaju duhovna disciplina – yoga. Dobri Bože, kako je to prekrasna poruka. Bhagavān ne želi da mi odavde pobjegnemo u šumu, da isprevrćemo tijelo naglavačke i to vježbanje zovemo yogom. Hej, nije to to, ne, ne, ne!

"Svami, želio bih znati tko je nevezan – virāgi? Rāga je vezanost, a virāga je nevezanost. A tko je nevezan – virāgi?"

Baba je odgovorio: "Zar ne vidiš nevezanoga upravo pred sobom?"

"Da."

"Anil Kumar, znaš li što se dogodilo majci ovoga tijela za vrijeme ljetnog seminara 1972. godine?"

"Što se dogodilo?"

Dakle, te godine su se studenti koledža iz svih dijelova Indije okupili da prisustvuju ljetnom seminaru. Iznenada, jednog dana usred održavanja seminara, umrla je Easvaramma, Babina majka. Svi su očekivali da će se otkazati predavanja toga dana, da će se taj dan obilježiti kao blagdan. Očekivali su da će se provesti neko vrijeme u meditaciji, razmišljajući o duši koja je otišla. Ali Baba je rekao: "Tu se ne da ništa učiniti." Sva su se predavanja održala po unaprijed najavljenom rasporedu. Zašto?

"Svi su dolazili k meni i molili me da otkažem predavanja. Ja sam samo rekao: ‘Tu se ne da ništa učiniti.’ Ona je bila majka ovoga tijela, i to je sve. Ja nisam tijelo i nisam vezan za ovo tijelo! Kako onda mogu biti vezan za majku koja mi je dala ovo tijelo? Zašto me onda pitaš tko je nevezan? Zar ne vidiš mene ovdje?"

"Svami, Sri Rāmacandra je plakao zbog odvojenosti od Sīte."

Svi znate tu priču iz Rāmāyane.

"Je li i to bila iluzija? Želim znati je li to bila iluzija?"

Baba je odgovorio: "Da, i to je bila iluzija."

"Zašto je onda toliko plakao?"

"Ne, ne, on je plakao, ali samo se pretvarao da plače. Zapravo, nije plakao."

Što da kažem na to? Ne mogu se naći s Rāmom i provjeriti to kod njega. Budući da je sâm Svami Rāma, kad On tako kaže, tko sam ja da i dalje ispitujem?

"Svami, molim Te, hari om tat sat, ne shvaćam to. Molim Te, objasni mi!"

Tada je Baba rekao: "Kad je Sītu oteo Rāvana, ona je bila…"

Kako da to objasnim? Rāvana je oteo drugu ženu. Ta žena bila je slična Sīti, ali ona je bila personifikacija, ili māyā Sītā. Prava Sītā ostala je u vatri. Ona koju je Rāvana oteo bila je samo iluzija. I to je sve. Na kraju epa Rāmāyana Rāma je prizvao pravu Sītu iz vatre. Zato je tako zvani plač bio samo pretvaranje. Čak su i Rāmine suze bile iluzija.

"Svami, je li i Mahābhārata iluzija? Rāmāyana je iluzija, doviđenja! Je li i Mahābhārata iluzija?"

"Da, i ona je iluzija."

To je bio dan iluzije. Nema više pitanja, točka. I to je iluzija.

Baba je dao primjer. Onih dana bio je običaj da mladenka odabire muža. Okupilo bi se mnogo muškaraca i ona bi odabrala jednoga. Je li to jasno? To se zvalo svayāmvara ili odabiranje mladoženje. To nije isto što se događa danas s odabranim brakovima u Indiji kad roditelji odabiru umjesto djece. Onih dana je mladenka uživala slobodu odabira.

Kako je to radila? Ne na temelju fotografije ili nečega sličnog. To je morao biti test. U Rāmāyani testirao se čovjek koji će podignuti Śivin luk. U Mahābhārati se u ribnjaku nalazila riba. Svi su prinčevi gledali u njezin odraz. Dok su promatrali ribu s visine, morali su je pogoditi – ili nešto slično. Draupadī je odredila uvjete svoga vjenčanja. Ona će se udati samo za onoga princa koji će pogoditi oko rotirajuće vodene ribe, gledajući u njezin odraz.

I tako, ako netko nije bio pobjednik, nije se mogao ni oženiti, jadan momak. Mladenka bi držala vijenac u ruci, promatrajući koji će momak biti uspješan. Čim je otkrila takva momka, ona bi ga ovjenčala vijencem.

Sada je Baba rekao: "Arjuna se pojavio skriven u lik siromašnog brahmina. Draupadī nije znala da je on kraljev sin.

Dakle, što god je Krišna radio, nije bila iluzija. On je bio samo upravljač. Njegove akcije se samo čine iluzijama s naše točke gledišta. Što god je Krišna radio bila je samo dharma, nikad ništa što bi bilo suprotno od dharme toga vremena. Naša iluzija nas navodi da ga krivo razumijemo, u tome je stvar."

Tada sam pomislio da nema smisla i dalje se prepirati. Zato sam rekao: "Svami, ne očekujem od Tebe više od ovoga. Koga ćeš štititi ako ne Krišnu? Kad si Ti Krišna, naravno da ćeš ga štititi. To razumijem. Ti si dakle istina, mi smo iluzija." Ali rekao sam i ovo: "Krišna je bio pristran prema Pāndavama."

Čitate li Mahābhāratu, saznat ćete da je Krišna bio veoma pristran. Koristio je sve moguće lukavštine kako bi Pāndave pobijedili u ratu. Moderna mladež neće prihvatiti taj stav, ali naši roditelji i djedovi su to prihvaćali. Naša djeca reći će nam izravno: "Molim te, prestani s tim. Zašto bi to Krišna učinio? Bog ne može biti pristran. Bar to ne bi smio biti."

Zato sam pitao: "Svami, Krišna je bio pristran prema Pāndavama. Je li bilo u redu da Bog bude takav? Molim Te, objasni mi to."

Svami je rekao: "Hej, čini se da si ti glup!"

"Naravno, znam to. Možda ne izgledam glup, ali sam glup. Zašto sve to?"

"Krišna se možda činio pristran, ali u istini, u stvarnosti, on nikad nije bio pristran."

Bhagavān je nastavio: "Prije nego što je rat započeo, najstariji brat Pāndava, Dharmarāja došao je do Bhišme, dotaknuo mu stopala i rekao: ‘Djede, brinuo si se za nas sve ove godine. Odgojio si nas. Veoma smo ti zahvalni, djede. Oprosti mi ovaj rat. Moram se u njemu boriti. Duboko ti se klanjam i tražim tvoje dopuštenje za borbu.’ Znaš li što je Bhišma odgovorio? Evo njegova odgovora: ‘Gdje je dharma, tu je i pobjeda. Blagoslivljam te!’

Tada je Dharmarāja otišao svom učitelju Droni. I pred njim se duboko poklonio i rekao: "Ti si nas naučio svem tom umijeću streljaštva. Sada se idem boriti. Želim tvoje blagoslove i dopuštenje za borbu." Drona je odgovorio: ‘Dragi moj, gdje je dharma, tamo je i Krišna. Gdje je Krišna, tamo je i uspjeh. Ne brini se. Uspjet ćeš. Idi s mojim blagoslovima.’

Zašto onda kažeš da je Krišna bio pristran u odnosu na Pāndave? Drona ih je blagoslovio, Bhīšma ih je blagoslovio. Oni su uvijek slijedili put dharme. Zato su na kraju i pobijedili."

Bhagavān je dalje nastavio: "Sva braća Kaurave poginula su u borbi. Tada je Krišna otišao do Gandharī, njihove majke, da je utješi. Ali ona ga je počela prekoravati: ‘O, Gospode, jesi li sada sretan? Bio si veoma pristran prema Pāndavama. Ti si odgovoran za smrt mojih sinova. Kakav si ti to Bog?’ I dalje je nastavila govoriti na taj način. Napokon, ona je bila majka Kaurava.

Zato je Krišna odgovorio: ‘Zašto plačeš Gandharī? Tvoj suprug Dhritaraštra nije bio podoban da bude kralj ovoga kraljevstva jer je bio slijep. Ti znaš da slijepi čovjek ne može biti kralj. Premda nije imao to pravo, ipak je dugo godina sjedio na prijestolju. Ti si slijedila njegov primjer. Budući da je tvoj muž bio rođen slijep, ti si oslijepila svoje oči zavezavši povez preko njih. Zato nisi vidjela vlastitu djecu. Nisi ih ni blagoslovila. Kako onda možeš očekivati da ih blagoslovi netko drugi? Djecu koju ne blagoslovi njihova majka, ne može blagosloviti ni Bog. Griješiš kad mi prigovaraš.’"

Dok je Bhagavān pričao taj prizor iz Mahābhārate, svi su veoma dirnuti slušali.

Baba je dao još jedan primjer. To je kratka priča. Jedan slijepi čovjek imao je dijete. Njegova žena morala je poći na posao.

Prije odlaska, rekla je svome slijepom mužu: ‘Ja moram ići. Ako dijete zaplače, molim te nahrani ga mlijekom.’

Slijepi čovjek je upitao:‘Kako izgleda mlijeko?’

Žena je odgovorila:‘Zar ne znaš? Mlijeko je bijelo.’

‘O, znam! Ali što misliš kad kažeš da je bijelo?’

Zato jer je bio slijep, pitao je što je to bijelo.

Žena je rekla: ‘Bijelo poput ždrala.’

‘Dobro, a što je ždral?’

Žena je počela oponašati kretnje ždrala. (Anil Kumar je to i sâm pokazivao) Ali čovjek je bio slijep. Ruku savijenih poput ždralovih krila, žena je počela davati upute svome slijepom mužu.

Tako je bilo i u Mahābhārati. Slijepi kralj Dhritaraštra znao je istinu, ali je nije slijedio. Sličio je čovjeku koji se utapa, pa ne može govoriti. Jer Dhritaraštra je potpuno uronio u vodu vezanosti, pa nije mogao govoriti.

Tada sam ja rekao: "Svami, kako lijepo objašnjavaš istinu. Nitko ne može o njoj govoriti kao Ti jer Ti si Sathya Sai, a satya je istina. Svami, kako da vježbamo tu istinu? Želio bih to znati. Istina je velika, Ti si je prekrasno objasnio. No kako da je vježbamo?"

"Veoma jednostavno."

"Ali kako, Svami?"

"Kao što su dva i dva četiri, tako je i istina jednostavna i jasna. Tu nema zabune, nema dvosmislenosti. Možeš je odmah slijediti."

U međuvremenu, Svami je usredotočio Svoj pogled na poklonike. Tada je opet pogledao nas i rekao: "Vidite, iz Rusije je ovdje sedamdeset jedan poklonik. Vidite ih odavde. Oni svi sjede s punom koncentracijom, misleći samo na Svamija. Samo ih promatrajte! Dečki, vi to ne znate, danas ima bezbroj poklonika iz Rusije ovdje. Većina njih ima Babine fotografije u svojim uredima i domovima."

Tada sam ja rekao: "Svami, kao što si kao Shirdi svezao uzicu za nogu papige, tako i sada privlačiš i vučeš ljude k Sebi. Privukao si Svoje poklonike iz cijeloga svijeta do Svojih lotosnih Stopala."

Toga dana činilo se da je Svamijevo učenje bilo tako puno filozofije. Sve je bilo duboko i ispunjeno ozbiljnošću.

Svami se počeo okretati u Svom naslonjaču. Kao što znate, Svami obično sjedi u naslonjaču koji se može okretati. Iznenada je pozvao tri mlada stranca da Mu se približe. Oni su poskočili! Bilo je zanimljivo promatrati ih kako se približavaju Svamiju. Došli su izdaleka, puni odanosti za Svamija.

Kad Svami pozove bilo kojega stranca, čini mi se da ga snimam na video film. Svaki je momak tako pun sreće kao žarulja struje od tisuću volti. O, ti su momci doista tako doskakutali. Nije to lako. Ali lijepo ih je promatrati. Kad ih Svami pozove na intervju, ja obično sjedim ovdje – vidite me. Ovi ljudi uđu i tako su sretni, hmm…hmm…tako su sretni, o…!

Dakle, Svami je pozvao te momke. Oni su doskakutali, gotovo poput jelena. Pitao ih je odakle su. Naravno, On to zna. Bili su iz Meksika.

"Hmm… iz Meksika! Da! Što radite u Meksiku?"

Jedan je bio inženjer elektronike, drugi poslovan čovjek, a treći profesor na meksičkom sveučilištu.

"Da, da! Što želite? Hajde, recite što želite, dat ću vam sve što želite."

Znate da su oni bili odrasli ljudi premda ih je Bhagavān zvao "momci." Napokon, nitko ne želi da ga se zove "stari gospodin." Svi smo mi djeca, osobito pred Svamijem.

Oni su odgovorili: "Svami, mi želimo Tebe! Želimo Tebe!" rekli su gotovo jednoglasno.

Svami ih je pitao : "Kad odlazite? Kad se vraćate u Meksiko?"

"Svami, 25. travnja."

"Zašto ste ovdje? Zašto ste došli ovamo?"

Jedan od njih je rekao: "Svami, željeli smo provesti svoje slobodno vrijeme s Tobom, zato smo došli."

"Dobro, idite sada na svoja mjesta." Prije nego što su otišli, On je rekao: "Pozvat ću vas sutra. Budite spremni. Budite spremni. Pozvat ću vas!"

Kad je Svami izrekao zadnje dvije rečenice, vjerujte mi, ti momci nisu više hodali. Počeli su lebdjeti. Bilo je poučno i samo promatrati ih. Da, i ja sam bio veoma sretan!

Tada nas je Svami pogledao i rekao: "Vidite li ove strance? Kako su sretni. Pogledajte njihova lica! Uvijek su nasmiješena. Vidite li! Ti stranci najkorisnije provode svoje vrijeme od svih u Prasanthi Nilayamu. Znate li da će oni poslije bhajana sjesti u krug i razgovarati o Svamijevoj poruci. Zatim pjevaju bhajane i meditiraju. Oni veoma korisno provode svoje vrijeme ovdje. Morate znati te stvari."

U međuvremenu je Svami pogledao u stranu i pozvao nekog mladića upitavši ga što studira. On je odgovorio da priprema doktorat iz filozofije s temom društva osnovanog na ljudskim vrijednostima.

"Oh - ho! Društvo osnovano na ljudskim vrijednostima?!"

Ja sam odmah iskoristio priliku i rekao da me muči jedna sumnja.

Zapravo, Svami je razgovarao sa studentom, ali ja sam prekinuo razgovor jer taj momak sigurno ne bi ništa pitao. A Svami bi mogao otići i mi ne bismo imali drugu priliku da saznamo neke činjenice. Ako se Njemu ne bude svidjelo pitanje, u najboljem slučaju će reći: ‘Hej, zašuti! Sjedni! Vrijeme je isteklo.’ I to će biti sve. Ali neće smetati, dobijemo li još neku informaciju, vrijedi pokušati.

Zato sam rekao kako me opet muče sumnje.

"Koje su individualne vrijednosti, koje su društvene, a koje duhovne? Jesu li sve tri komplementarne? To bih želio znati."

"Temeljne vrijednosti su one koje se ne mijenjaju, koje ostaju trajne dugi niz godina. To su vrijednosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To su duhovne vrijednosti. Vrijednosti koje se povremeno mijenjaju, koje ovise o odredbama, običajima i djelovanju društva su društvene vrijednosti. Individualno ponašanje, individualni stavovi koje provodi svaki pojedinac zbog individualnog napredovanja te kao doprinos društvu za njegovu dobrobit, to su individualne vrijednosti."

"Svami, to je veoma zanimljivo. "

Bhagavān je na to rekao: "Znači, oblaci nastaju i nestaju, dok nebo ostaje. Mora postojati lonac i poklopac, ali oboje je izrađeno iz zemlje. Slično tomu, duhovne vrijednosti ustoličuju trajni kontinuitet, jedinstvo u različitosti društva. Duhovnost i duhovne vrijednosti nikad ne dovode do raznolikosti, niti do pluralizma. Jedinstvo je tema i cilj duhovnih vrijednosti."

U međuvremenu je počela glazba i Bhagavān je ustao iz naslonjača. Držeći Svoju narančastu haljinu jednom rukom, darovao nam je prekrasan osmijeh i počeo hodati polako, nježno i veličanstveno prema dvorani za pjevanje bhajana .

Sai ram, Sai Ram, Sai Ram!

Loka samasta sukhino bhavantu…